Zašto se ova knjiga, poput nekoc filma "Harrisonovo cvijece", godinama krije od hrvatske javnosti? Je li doista rijec samo o tome da izdavace ne zanima knjiga o dogadaju koji velicaju i sami Francuzi i koji je u toj zemlji dobio naziv "Pobuna Hrvata"? Ili su se u Hrvatskoj odrekli tog dogadaja jer su buntovnici uglavnom bili iz BiH?

Hrvati smetali
Ne znam zbog kojih okolnosti knjiga još nije izišla u Hrvatskoj, ali znam da je tema važna i za Hrvatsku i za BiH. Stoga me pomalo cudi to što izdavaci u Hrvatskoj nisu znali prihvatiti preporuku Marije Grgicevic koja je o tome pisala prije nekoliko godina ni onu Silvije Luks koja je o pobuni u Villefrancheu snimila vrlo dobar dokumentarni film kaže urednik bosanskog izdanja Asaf Džanic.

Dogadaj iz Villefranchea, koji bi tocnije bilo zvati hrvatsko-muslimanskom pobunom, bivše su jugoslavenske vlasti dugo djelomicno falsificirale. Pod svaku su cijenu izbjegavale istaknuti nacionalnost pobunjenika iz 13. SS-Waffen divizije koja je bila smještena u francuskom gradicu. Pobuna u kojoj su buntovnici ubili vecinu njemackih casnika, ali koja je brzo krvavo ugušena, u jugoslavensko se doba pripisivala svim narodima te države, iako su u njoj sudjelovali iskljucivo Hrvati katolici i muslimani.

Stoga je cak i na spomeniku, koji je 1950. podignut na mjestu ukopa, napisano da su tu poginuli jugoslavenski, a ne hrvatski borci. Jugoslavensko se veleposlanstvo u Francuskoj, osim toga, vrlo bahato odnosilo prema spomeniku, pa ga je na nekoliko godina jednostavno "zaboravilo". Tada su ga poceli posjecivati clanovi hrvatske emigracije koja se nije htjela odreci tih mladica i dopustiti da se njihova pobuna pripiše partizanima. Unatoc toj zbrci, lokalno stanovništvo nikada nije zaboravilo tko su bili ti mladici, pa je u kolovozu 1961. put koji vodi do njihova groba nazvalo Avenijom Hrvata.

Louise Lambrichs pokušala je u toj knjizi na temelju brojnih prikupljenih dokumenata rasvijetliti pobunu Hrvata u Villefrancheu. Kako bi što vjernije rekonstruirala dogadaj, ona je analizirala sva tri gledišta francusko, hrvatsko-bosansko i njemacko. Na vidjelo iznosi brojne verzije uzroka pobune koje su, ovisno o izvoru, bile potpuno razlicite od one da je bila rijec o nezadovoljstvu vojnika, preko toga da su partizani imali svoje krtice u diviziji ili da su Hrvati bili u dosluhu s francuskim Pokretom otpora, pa sve do pretpostavke da se vojnicima nije išlo ratovati na istocnu frontu.

Izdani i nasamareni
"Dobrovoljci i oni prisilno mobilizirani, katolici i muslimani, svi osjecaju da su izdani, izmanipulirani, nasamareni. Prvi jer su mislili da se ukljucuju kako bi branili svoju domovinu, drugi jer su otrgnuti iz svoje zemlje da bi se pod tudom zastavom borili za zemlju koja nije njihova", jedna je od autoricinih konstatacija u kojoj valja tražiti prave uzroke pobune.

Inace, Louise Lamrichs izdala je i knjigu "Mi više nikada necemo vidjeti Vukovar" u kojoj upozorava na poraznu ideologiju etnickog cišcenja koja se razvija u Srbiji još od 19. stoljeca. U Sarajevu ce knjiga u bosanskom prijevodu izaci tijekom 2006. Hoce li i ona u Hrvatskoj doživjeti sudbinu "Buntovnika iz Villefranchea" i "Harrisonova cvijeca"?