15.03.2006 20:34


Kršcanski ratnik u Scheveningenu
Autor MILAN IVKOŠIC


Da su se Slobodan Miloševic i Ante Gotovina nakon rata slucajno ali prisilno našli na nekom otoku, s kojega nemaju kamo, a na kojem se ipak nekako preživljava, zacijelo ne bi jedan drugoga ubili nego bi živjeli po nekom moralu, logici i filozofiji opstanka koja bi bila posve razlicita od one kojom su se vodili u vrijeme rata jedan kao agresor na Hrvatsku, drugi kao branitelj svoje domovine. Taj otok je zatvor u Scheveningenu i Haaški sud. Miloševiceva celija u tom zatvoru nije bila Srbija niti se kao velika Srbija mogla širiti prema Gotovininoj celiji, a Gotovinina celija nije Hrvatska niti ju je on morao braniti od širenja Miloševiceve celije. Ta cinjenica nije poricala ono što su oni u ratu bili, ali je na posve nov nacin odredivala ono što u zatvoru jesu: dva Božja stvorenja na ljudskom sudu, iznad kojeg je uvijek božanski sud.

U objašnjenju svoje sucuti Miloševicevoj obitelji Ante Gotovina svjedoci kako se uzdigao i iznad tog ljudskog suda i iznad svoje i Miloševiceve uloge u ratu te je postupio kao kršcanin, katolik. Tu sucut mnogi su doživjeli kao šok, ali ta je šokantnost u ljudima potresla ljudsko prije nego što su pomislili na Gotovininu kršcansku motivaciju.

Mnogi, naime, Miloševica još doživljavaju kao živa covjeka, u našim predodžbama on još šalje tenkove na Hrvatsku, po njegovim naredbama Hrvatska gori, Hrvati se protjeruju i ubijaju, i kraj strave tih ljudskih zlodjela koja još žive daleko smo od onoga što bi veliki Bog od nas ocekivao. Kako shvatiti da bismo po Božjoj zapovijedi, po svojoj kršcanskoj vjeri, morali uciniti nešto što nam je nepojmljivo, nezamislivo pomoliti se za dušu krvnika Miloševica!

Nešto elementarno ljudsko buni se u nama protiv necega elemenarnoga vjerskoga! U nama je osvetnicko jace od vjerskoga. Ali sud je moj, moja je osveta kaže Bog. Umjesto što smo se šokirali Gotovininom sucuti, trebali smo prije pomisliti da se Gotovina u ratu borio upravo i za kršcansku Hrvatsku koju je tim cinom posvjedocio. Napokon, koje to "junaštvo" mi od Gotovine ocekujemo u haaškom zatvoru!?

Nismo tamo mi, nego on, mi cemo sad u proljece na cvjetne livade Lijepe naše, necemo zbog Gotovine svoje vlastite stanove pretvoriti u scheveningenske celije, on je uznik poreknut kao slobodan covjek i njegova je jedina sloboda relacija relacija prema Bogu. Iz tog odnosa prema Bogu stvorio se i odnos prema jednoj ljudskoj duši koja je Bogu otišla s teretom zlocinca Miloševica, ali sada na Božjem sudu. Cega je to dokaz?

To je dokaz velicine jednog ratnika koji nije ratovao iz mržnje pa onda tu mržnju nije ponio ni u Haag. Veliki kršcanski ratnik i u ratu i u zatvoru! Koji brani Hrvatsku i od Miloševiceve smrti!