AMERICKE SU INSTITUCIJE U SLUŽBI SRPSKOG PROSTATLUKA

Piše: Rudi Tomic, Toronto

Tražio sam neke informacije na Internetu* i zalutavši u United State Foreign Services Institute, pregledao sam s cime se oni zanimaju u toj ustanovi. Odmah mi zape za oko naslov ''Naucite govoriti srpsko-hrvatski''. Mislio sam da je to ostalo još iz onog vremena dok je Amerika poslovala s Jugoslavijom, gdje su morali ucit americku diplomaciju, na kojem jeziku trebaju komunicirati s jugoslavenskim predstavnicima u Washingtonu i u Beogradu. Medutim, nije rijec o uputama iz prošlosti, niti o zabludama, nego se radi o ''up-date'' verziji i ''upotrebi standardnog pravopisa, na kojim se sporazumijevaju diljem bivše Jugoslavije, s izuzetcima regionalnih varijanta u rijecima i u izgovaranju''.

Evo kako izgleda americka službena verzija hrvatskog, srpskog i bošnjackog jezika, koja se oglašava na Internetu i može se naruciti na vrpcama ili CD, uz cijeno od $260 americkih dolara.

Nauci srpsko-hrvatski– govori srpsko-hrvatski

''Imate jaku motivaciju nauciti Srbijanski. Uživat cete u ucenju i vježbanju. Uživat cete u ucenju novih rijeci. Kad cujete ili procitate novu rijec odmah se u nju uživite i u njeno znacenje, koje ce ostat stalno u vašem sjecanju. Moci cete s lakocom prizvat pravu rijec, brzo, jednostavno i tocno. Govorit cete tecno, s uvjerenjem i tocnim intonacijama. Usavršit cete se.

Americki Institut ministarstva vanjskih poslova prireduje jezicne programe više od cetrdeset godina uz državnu potporu. Program je usavršen kao sredstvo za školovanje najviših agencija u Sjedinjenim Americkim Državama; program je toliko razvijen da služi kao veoma potrebno sredstvo u obrazovanju neki od danas najštovanijih državni prvaka, veleposlanika, diplomata i CIA agenata, koji su mišljenja da su FSI programi za jezike bez primata.''

U nastavku, u nekoliko slijedeci odlomaka, u priopcenju se razjašnjava uloga FSI ustanove, koja sa svojim jezicnim obrazovanjem, olakšava snalaženje diplomata, vojnika, turista i poslovnih ljudi u državama razlicitih govorništava.

Bit srpsko-hrvatskog jezika

''Srbijanski jezik, ili srpski jezik je jedan od standardnih verzija srpsko-hrvatskog jezika (iz slavenskih jezika) koji se primarno upotrebljava u Srbiji i kojim se Srbi služe svugdje.

Utemeljen je na štokavskom dijalektu, ima obadvije govornicke verzije Zapadnu i Istocnu, i koristi obadvije abecede, cirilicu i latinicu. Razlikuje se od drugih verzije jer ukljucuje fonetski prijevod stranih imena.

Srpska se literatura pojavljuje u srednjovjekovnom godinama, u što ukljucuje radnje kao što je Miroslavljevo jevandelje iz 1192. godine i Dušanov zakonik. Male svjetovne srednjovjekovne literature su sacuvane do danas, što svjedoci da su bile u skladu s ondašnjim vremenom, kao na primjer, Srpske Alexandride, knjiga o Aleksandru Velikom i prijevod Tristana i Islode na srpski.

Na kraju 14. stoljeca Srbija je bila pobijedena od Turaka s kojom su Otomanski carevi vladalo više od 400 godina, i nije bilo moguce stvarati nacionalnu literaturu. Ipak, neke od najznacajnijih literarnih radova na srpskom potjecu iz tog doba u obliku predaje usmene literature, a najpoznatije su srpske epske pjesme; poznato je da je Goethe ucio srpski jezik zato što je htio citati srpske epske pjesme u originalu. Pisana literatura bila je dozvoljena samo za vjerske potrebe u crkvama i samostanima, što je ostalo u Staroj crkvi slavenskoj, a pri kraju 18. stoljeca, pisana literatura je postala odbojna od govornickog jezika. U pocetku 19. stoljeca Vuk Stefanovic Karadžic reformirao je cirilicnu abecedu i uveo fonetski princip, takoder je promovirao narodni govornicki jezik u literarnu normu.

Prva tiskana knjiga na srpskom jeziku tiskana je u Cetinju 1494., samo 40 godina nakon Gutenbergovog izuma tiskarskog stroja.''

Najizrazitiji oblici diskriminacije

Sve ovo doslovce stoji u službenom americkom priopcenju o ucenju srpsko-hrvatskog jezika u odjelima za diplomate i službenike za podrucja bivše Jugoslavije. Nigdje ni rijeci o hrvatskom jeziku, o bogastu hrvatske usmene i pisane literaturi!? Sve što sam naveo (u prijevodu sa engleskog) ne bi me nimalo smetalo, niti bi me zanimalo, da je samo rijec o srpskom jeziku. Ali, naglašeno je u samom pocetku, da je tecaj napravljen (dizajn) za one koji žele uciti bošnjacki, hrvatski i srbijanski jezika, s odobrenjem i uz pomoc americkog državnog odjela za inozemne poslove - ovo je poziv za uzbunu!

Aleksandar Veliki, da je danas živ, on bi vjerojatno ovako parafrazirao svoje rijeci, koje je izgovorio u Sigeju pred grobom Ahileja: ''Sretni su Srbi koji su u Washingtonu našli Homera za glasnika svoje balkanštine''.

U Sjedinjenim americkim državama, svakome je garantirano da se može slobodno služiti svojim materinskim jezikom i udruživati u zavicajnim i vjerskim udrugama bez diskriminacije. Ali kad je rijec o Hrvatskoj ili Hrvatima onda ta pravila više ne vrijede. U Americi je, naime, tako jednostavno dobiti rastavu braka, samo ako se jedan od partnera okrene za nekim kome su gace zategnute oko guzice, valjan je razlog za rastavu braka - i raspada se bracna zajednica. Docim, kad je u Jugoslaviji došlo do rastave, silom nametnute zajednice, svih naroda od Srba i Srbije; nakon krvavih ratovanja, pokolja i genocida, ali Amerikanci u Ministarstvu vanjskih poslova nikako se ne mogu pomiriti s tom cinjenicom. Više nisu u mogucnosti držati Hrvate i druge Srbijanske susjede u zajedništvu sa Srbijom, ali su zadržali ''zajedništvo'' u jezicnim ''varijantama'', koje su uokvirili u srpske naškrabatine. Dakle, bijedni ljudski umovi oponašaju duhovna nasljeda ropstva.

Po jeziku si ono što jesi…

Preko ovog izazova iz Washingtona ne smije se šutke prijeci, stoga pozivamo Hrvate u SAD, de prosvjeduju protiv balkanskog prostakluka; pozivamo hrvatska predstavništva u SAD, da službeno prosvjeduju protiv diskriminacije hrvatske kulturne baštine; pozivamo Hrvate u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, da upozore americka politicka predstavništva i poslovne ustanove na ispravljanje nanesene uvrede hrvatskom narodu. Pozivano i muslimane Bošnjake na uzbunu, jer je i njihov novostvoreni bošnjacki jezik uvršten u srpsko jezicno govorništvo. Što je napisano, ostaje: Littera scripta manet.