Lijepa Nasa Domovina Hrvatska
Dobro je pisati istinu o domovinskim i iseljenim Hrvatima. Istina oslobada covjeka i naciju! Posljednjih
nekoliko godina napisao sam mnogo tekstova na na ovu temu iz krscanske pespektive, ali veoma mali broj
ih je objavljeno u domovinskim ili iseljenim novinama! Rijetki, veoma rijetki su Hrvati koji se odluce javno pisati iz krscanske perspektive o istini! Pogresno je misliti i vjerovati da se istina nece doznati.
Istina o domovinskim i iseljenim
htjeli je priznati ili ne!
Iako je u clanku ponovljeno mnoga toga vec recenog i napisanog, mudro je i pametno ponavljati cinjenice koje mi Hrvati ne mozemo i ne smijemo zanemariti. Iz istih je razloga Isus namjerno ponavljao svojim ucenicima i nekoliko puta iste stvari. Rijetki, veoma rijetki su Hrvati koji se odluce javno pisati iz krscanske perspektive gledanja i razumijevanja. Kranje je vrijeme da pocnemo govoriti i pisati istinu o domovinskim i iseljenim Hrvatima. Posljednjih nekoliko godina napisao sam mnogo clanaka na ovu temu iz krscanske perspektive, ali veoma mali broj ih je objavljeno u domovinskim ili iseljennim novinama. Zasto?
Sveto pismo nam nepokoljebljivom sigurnoscu stavlja istinu pred oci, htjeli je priznati ili ne. U Svetom pismu mozemo naci veliki broj primjera koji nas upozoravaju( a to je spasonosno Bozje zrcalo istine) da ne smijemo zatvarati oci i dalje biti slijepi i gluhi prema istini. Dobro je cuti, govoriti i pisati o istini, jer ona oslobada covjeka i naciju! Velika je pogreska misliti i vjerovati da se istina nece doznati. Bog, nas Gospodin Isus Krist u Svetom pismu kaze: "Ja sam put, istina i zivot. Nitko ne dolazi k ocu osim po meni!"
Istina o domovinskim Hrvatima
Hrvatski znanstvenik i sportas svjetskog glasa prof. dr. Zarko Dolinar koji je umro prije nekoliko godina, u clanku pod naslovom "Zivotno sam i radno zainteresiran da mojem narodu bude bolje"(Vecernji List iz Zagreba. 13. travnja 2002. godine) izjavio je:"Ja sam zivotno i radno zainteresiran da mojem narodu bude bolje. No kada idete analizirati probleme, zakljuciti cete da je na djelu 50 posto svjesna ili nesvjesna sabotaza. Prva je nerad, pa nesolidarnost, nemoralnost, nered, zakasnjavanje, telefonomanija, odnosno putomanija, neoznacavanje putova, nepridrazavanje dogovora, silno trosenje...U Hrvatskoj se dobrim dijelom odgajaju kameleoni, poltroni, ulizice, bleferi, siri se protekcionizam, nepotizam, u svemu se pretjeruje, napuhava se i nekad laze...Sramota je da je hrvatski akademicar stoljecima sutio, cak se time i prsio. Svi su vecinom ustraseni i zabrinuti za svoja namjestenja, za svoj ugled i egzistenciju...Svega smo se naslusali kad je rijec o hrvatskom problemu, a ne zelimo priznati da smo sami sebi krivi...Zalosno je da covjek u ovoj zemlji svoje znanje i iskustvo moze vrednovati samo ako stupi u politiku!"
U Nedjeljenom Vjesniku, u rubrici "Teama dana" 9. veljace 2003. godine pucki provobranitelj Ante
Klaric govori javno i otvoreno o opcem stanju u drustvu, politickoj kulturi, prevladavajucim porivima u hrvatskoj politici, te o posljedicama koje su se u vezi s time dogodile u hrvatskom drustvu: "Dosli smo u fazu kada su porivi za vladanjem i za uzimanjem moci u hrvatskoj drzavi, ispred nacionalnih interesa od kojih su svakako najvazniji zivot hrvatskih ljudi, kvaliteta zivljenja, kultura odnosa, ucenje zivljenja demokracije i vlastite drzave. Prema tome, jos se nalazimo u fazi kada sami sebe namecemo negativni predznak Balkana...Osobno sam, a kako vidim u tome nisam usamljen, zaprepasten cinjenicom da smo ostvarivsi slobodu i drzavu, u nekim segmentima otkrili i svoje najnegativnije porive....U izbornoj smo godini kada se opet vode rasprave oko izbornog zakona. Izborni zakon bi trebao biti takav da se omoguci sudjelovanje sto vecem broju ljudi koji ne ovise o partijskim interesima i listama, i koji nisu na njih dospjeli po kriteriju poslusnosti i podobnosti. Dakle, da se da sansa ljudima koji su neokaljani i casni i koji nisu ogrijesili ni prije ni sada. U tom smislu, sudeci prema nekim prijedlozima, ne vidim da ce se dogoditi neki pomak... Nacin na koji cemo utirati svoj vlastiti put u buducnost uglavnom ovisi od nas samih. Iz ovog iskustva slobode i vlastite drzave danas trijezno mozemo zakljuciti da svi problemi povijesnog nasljeda nisu ovisili o drugima nego uglavnom o nama. To je onaj dio nase nesretne povijesti iz kojeg bi trebali nauciti kako krenuti u buducnost!"
U Hrvatskom tjedniku "Fokus", 22.travnja 2005. godine veoma pametno i hrabro prof. dr. Ante Vukasovic pise slijedece o moralnoj krizi i pogubnim posljedicama u danasnjem hrvatskom drustvu: "Zivimo u doba nagloga razvoja znanosti i tehnologije, u doba postizanja materijalnih dobara, ali i postojanja teskih zlocina, sirenja mafije, nepravde, genocidnih ratova i gazenja ljudskoga dostojanstva. Covjek postaje sve mocniji, ali i sve necovjecniji. Homo sapiens pocinje zaboravljati da je i homo moralis. Opcinjen mogucnostima ljudske spoznaje, zanemaruje vrijednosti. Unatoc neprijepornim postignucima novovjekovne znanosti, kriza je zahvatila sve pore drustvenoga zivota. Manefestira se kao drustvena, politicka, gospodarska, ekoloska, odgojna: kao kriza filozofije, morala, svekolike kulture, vrijednosti. Kriza je postala opca pojava, drustveni fenomen, tragicne, a mogu biti i fatalne jer covjeku, i covjecanstvu prijete onemogucavanjem postizanja povijesnih teznja, ljudskih svrha i ideala.....Najteza i najopasanija je moralna kriza. Ona obezvrjeduje eticke, religijske, duhovne, opceljudske vrijednosti i ostavlja moralnu pustos. Prati je utilitaristicka korisnost, hedonisticko uzivanje i materijalizacija zivota potrosackoga drustva. Jednostranim isticanjem materijalnih dobara, koristi, lagodnoga zivota i uzivanja stvara iluzije napretka i boljega svijeta, a u njemu je sve vise zla. Osobna korist i nerazumno uzivanje odvode ljude na puteve zlocina. U svijetu tehniziranog vrjednovanja zivota "materijalnih dobra vrijede vise na ljestvici vrijednosti negoli sam zivot" (V. Pozaic)
U Croatian Chronicle novinama iz New Yorka, 23. sijecnja 2006. godine Sime Letina pise pod naslovom "Hrvatski propusti i nedosljednosti" slijedece: "Hrvatska, poslije petnaest godina svoga osamostaljenja, jos uvijek zivi u neizvjesnosti i napetim iscekivanjima. U proteklim godinama, od 1990. do danas, kroz izborne utrke razlicitih politickih i nepolitickih stranaka i koalicija, mijenale su se vlade i politicari, ali je mentalitet kao oblik nasljedstva iz jugokomunistickog drustva, u ljudima i drzavnim institucijama, ostao isti......(Izvadeno iz konteksta teksta)...Veliki broj danasnjih hrvatskih politicara i diplomata, bez obzira na stranacku pripadnost i politicka uvjerenja, prema Hrvatskoj se odnose kao sto su se nekada odnosili prema Jugoslaviji. Ona im je draga i prihvatljiva toliko, koliko im omogucava vlast i politicku karijeru. Politika u Hrvatskoj je spala na puku trgovinu, a politicara se procijenjuje i ocijenjuje kao trgovca. Onaj tko vise "jami" i materijalno se bolje snade, taj je bolji politicar......Da bi istakao i opravdao svoju "politicku snalazljivost", Radomir Cacic je prosle godine, bez trunka srama, na jednom hrvatskom javnom nastupu, u Kaliforniji, dobacio tamosnjim Hrvatima: "Korupcija je urodena u nas narod, ona je potrebna hrvatskoj drzavi. Obogatio sam se na lak nacin, imam 17 tvrtki i nikad ne bih zivio tu gdje vi zivite. U Hrvatskoj se jos uvijek posluje prema feudalnim principima. Prestanite biti toliko emocialni"Ovom izjavom gosp. Cacic je samoincijativno i slobodno dao Hrvatskoj i hrvatskom sudstvu opravdane razloge za istragu, ali nazalost hrvatsko sudstvo nije reagiralo. Svojom sutnjom na izjavu gosp. Cacica, hrvatske drzavne institucije su potvrdile da su politicari u Hrvatskoj nedodirljivi i da se u njoj nista promjenilo. U Hrvatskoj jos uvijek vrijedi jugokomunisticka parola "snadi se druze". Zalosno! Ugled i postovanje u hrvatskoj politici se ne mjere po sposobnostima, cestitosti, postenju i doprinosu zrtava za opce dobro, nego koliko je tko materijalno i politicki napredovao, a u hrvatskoj politici i diplomaciji najbrze napreduju oni koji su odani i i poslusni stranackim vodama, te medunarodnoj zajednici i onima koje je ona ustolicila. Gdje su tu hrvatski interesi?
Istina o iseljenim Hrvatima
Hrvatsko iseljenistvo je druga polovica hrvatskog nacionalnog korpusa prema povijesnim, politickim i demografskim mjerilima. Nepobitna je cinjenica da je iseljena Hrvatska, kao i domovina, zasluzna za uspostavu i obranu suveremene i suverene hrvatske drzave. U nasoj se domovini Hrvatskoj toliko malo i iskrivljeno zna o hrvatskom iseljenistvu i njegovoj ulozi tijekom Domovinskog rata i u proteklih deset godina! Zasto? Opci dojam hrvatskih iseljenika diljem svijeta je da danasnja vlast u Hrvatskoj nezna, ili ne zeli iskrenu suradnju s njima. Nije tragedija biti brojcano mali narod, ali tragedija je kada se brojcano mali narod medusobno dijeli i ne slaze!
Hrvatski covjek u iseljenistvu zaista zeli, iskreno i s postenim motivima, pomoci svojoj domovini Hrvatskoj, koju bezuvjetno voli, koju obozava! Marijan Bosnjak, Hrvat iz Australije pise: "Zivimo u svijetu, daleko od nase domovine, ali smo jos uvijek dio hrvatskog naroda! U nama tece hrvatska krv, u nama jos uvijek kuca hrvatsko srce. Nasa ljubav prema domovini nije nestala, ona je bezuvjetna. S velikim zanimanjem pratimo sto se u njoj dogada. Jos uvijek pomazemo i pomagati cemo uvijek nasoj braci sestrama Hrvatima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i novcem i raznoraznim aktivnostima, bodrimo ih politicki i moralno. I nije nam svejedno ako su hrvatski interesi ugrozeni, ako se Hrvati iseljavaju, ako je vlast nesposobna, ako se losije zivi, ako se problemi ne rjesavaju".
U biti, nista novo nisu rekli, dr. Zarko Dolinar, Ante Klaric, prof. Ante Vukasovic i Sime Letina! "Sto je bilo, opet ce biti, i sto se cinilo, opet ce se ciniti, i nema nista novo pod suncem. Ima li ista o cemu bi se moglo reci:" Gle, ovo je novo!" Sve je vec davno prije nas postajalo!", rekao je kralj Salamon koji je napisao knjigu Propovjednik u Svetom pismu. Mi mozemo ignorirati Sveto pismo i ne vjerovati Bozjoj rijeci, koja nam nepokoljebljivom sigurnoscu stavlja istinu pred oci. Sve tvrdnje nevjernika ne mogu to pobiti, pa makar se netko od njih i cvrsto drzao svojih stajalista. To nista ne mijenja cinjenice o kojima Sveto pismo govori. Mi mozemo ne vjerovati u Boga, naseg Gospodina Isusa Krista, ali to ne znaci da ON ne postoji!
Bez obzira na to koliko se ljudi u Hrvatskoj izjasnilo krscanima, katolicima, Hrvatska nece biti nista vise krscanska nego sto je danas, jer problem je kudikamo dublji i slozeniji od toga. Problem je u duhovnosti naroda! Nedvojbeno ce buducnost Hrvatske biti bolja, ljepsa i sigurnija ako i iseljena Hrvatska pridonese svojim djelima, te na pravi nacin bude prepoznata, prihvacena i ukljucena u sve sto zrcali napretkom Lijepe nase!
2537 Eastwood Avnenue Evanston, Illinois 60201 USA
|
|