Mjesec svibanj je zacijelo najljepši mjesec u godini, jer u svibnju je vec sve zeleno a priroda je - za razliku od travnja kada se još može naci snijega, zakašnjele zime i zimskih bura - vec bujna, vocke su vec u obliku zelenih malih plodova, ptice selice su se vec uvelike vratile s Juga, viju gnijezda, ženke legu jaja. Život u vjecnom ciklickom vracanju, u svojem vrhunaravnom sjaju prema Božjim tajnim zakonim!

Mjesec svibanj, maj, predstavlja eksploziju novog ciklusa životne snage i moci, mjesec koji je citav posvecen božici cvijeca; svibanj je mjesec majke a ime je dobio po rimskoj božici prirode, Maia. Slavlje plodnosti, arkanskog spoja Neba i Zemlje, slavlje plodnosti iz koje ce se roditi novi život, nova stvorenja pod Kapom Nebeskom. Tada se u davna vremena išlo u polja, bralo se prvo cvijece i majski vjencima kitili se dveri, buketi jorgovana mirisali su zataknuti po kapijama. Polja su crvena od divljih makova. Život u svojem vjecnom ocitovanju.

Nu, postoji jedan narod – kažu da je narod, nacija; kažu da ima i svoju “Državu” – ciji pojedinci, a nemalo ih je, i svake godine ih je sve više, slave smrt! Svibanj, maj, mjesec plodnosti i života simbol im je smrti! Cak dva nadnevka imaju u svibnju u kojima slave smrt. I to svoju smrt! Narod su Hrvati a smrtonosni voda im je Josip Broz, veliki hrvatski brend.

Voda im se rodio 25. svibnja u nekvoj selendri kajkavske zabiti, kažu, a zapravo se ništa ne zna, a svoj krvavi put je završio u srpskom Beogradu, poslije 88 godina svojeg krvolocnog života, 4. svibnja. A to se zna, znaju se žrtve, kojih je preko milijun. Milijun duša je taj krvolok otpravio na nebo. Posebno je bio opak prema Hrvatima i Šiptarima.

Svibanj je krvave ratne godine 1945. godine, Englezi i Amerikanci mirno krvoloku Brozu, koji je poput jahaca Apokalipse najvljivao Smrt, izrucili su svu silu naroda – izvjegllica – vojnika hrvatskih, žena, djece, staraca, stoke. Sav je taj svijet bježao pred vlaškim, lickim, srpskim, crnogorskim koljacima-krvolocima, nadajuci se spasiti goli život. Bakaric, Blaževic, Krajacic, Krstulovic, Dubajic, Palada (udana Planinc) i kao se sve nisu zvali ti dželati, vodili su tužnu kolone kroz hrvatsku zemlju, prema Srbiji, prema Beogradu, Vršcu, prema Boru, Skopju, vodili su ih u smrt. Polja su se crvenjela od hrvatske krvi, makovi poljski su toga svibnja ostali u hrvatskoj zemlji, nestali od stida, zemlja se crvenjela od krvi, hrvatske. Partizanske kuje su i noževe krvave lizale. Naredio je pokolj, Broz Josip, iz zagorskog Kumrovca, kominternin agent i krvnik, roden u Maju.

Iz rata su Hrvati izašli desetkovani; Hrvata je apsolutno i relativno pobijeno najviše, jedino Hrvata je bilo manje na popisu stanovništva iz 1948. godina, iako su pripojeni “hrvatski krajevi” Istra, Baranja, Medimurje i neki dalmatinski otoci tzv. “Narodnoj Republici Hrvatskoj”!

U samom mjesecu svibnju i lipnju pobijeno je dvjesto, tristo, cetiristo... tisuca duša; neki kažu i više! Mentor i ucitelj hrvatskog sina, krvnika Josipa Broza, gruzijac Josif Visarionovic Dugašvili-Staljin (Celicni) jednom rece:”Smrt jednog covjeka je tragedija, smrt milijiun ljudi je statistika”! Komunist Josip Broz, na celu svojih smrtonosnih proleterskih brigada, bio je bez sumnje VELIKI STATISTICAR.

A danas ga Hrvati slave, postoje još brojne ulice, trgovi a u njihovoj jadnoj metropli najljepši trg nosi njegovo ime smrtonosno ime: Trg Maršala Tita.

Logor Jasenovac je postojao do 1947. (ili 48.) za Hrvate, tu ih se ubijalo, topilo ih se u Savi, vodilo ih se na Kozaru, da im se zatre svaki trag. Licke golubinke pune su Hrvata iz 45. godina a hrvatska historiografija govori samo o Srbima. Spominje Dotršcinu, pa tamo su kosti pobijenih iz “8. maja” kada su krvoloci srpski ušli u Zagreb!

Drug Tito, Ljubicica bela. Hrvatski bedaki vjecno ponavljaju popovske ludosti, kako ce krvnike doseci kazna Božja (!?), kako ce ih savjest peci, i slicne nesklapnosti.

Svi ti, danas još živuci krvnici, a i oni u paklu (kad bi se samo mogli dici) ponovili bi opet, i opet. Dok nas sve ne pobiju.

Nažalost, i precesto, Hrvati-renegati, jugosloveni, komunisti, jednom rjecju ološ, su bili najgori. I mnoga svjedocanstva govore da su upravo Hrvati pocinili najviše zlocina u to vrijeme. To je istina. Pa bili su gori Vrhovci, Bilici, Racani, Šuvari, Blaževici i sve kako se ta bagra, taj zmijski okot, nije zvao, nego Srbi; barem bi Srbi trebali biti neprijatelji ili, kako kaže, Meri Cetinic:”...oni nisu ka i mi..”! Oli jesu?

Jure Prpic

CRVENI pauk spleo je svoju mrežu

oko naših glava,

te vrjeba i ceka.

Je li to san ili java?

O, Bože, gdje smo sada

iza našeg pada?

Gdje su naši domovi,

gdje naše vatre plam?

Strašni su ovi lomovi:

lutati proklet, prezren i sâm.

O, gdje je naše proljece,

našeg cvijeca cvatovi?

Gavran zidove oblijece.

Ržu ostavljeni hatovi.

Ah, gledaj, sve gori! Pakao!

Na pragu leži zaklano cedo

s krvavom ružom na vratu.

Ode, nesta u bezdan

sreca milijuna.

S juga dolazi vojska i narod.

Ide kolona, duga kolona!

Jusuf