Temeljem Zakona o tajnim službama mogu vas mirne duše prisluškivati, pratiti i snimati vaše razgovore, sve dok ne naidju na nešto što mogu ukomponirati onako kako njima odgovara, na vašu štetu. Jedan od smiješnih stavaka ovog zakona kaže da ukoliko unutar 24 sata ne pronadju ništa, sve materijale moraju uništiti. Naravno, nisu napisali da onda mogu ponovno zapoceti sa istim, i tako u nedogled.

Shvativši da su tim zakonom stavili potpuno pod kontrolu slobodu rijeci u Hrvatskoj, prešli su na slijedeci korak: Internet.

Internet je doista nezgodna stvar. Covjek može napisati što misli, a ostati pri tome anoniman i uskratiti im ispitivanje, ponižavanje, tužbe i sudske presude vec unaprijed riješene u njihovu korist.

Što je još gore, covjek može i napisati ono što ZNA, a da pri tome ne postoji izmedju istine i njega neki urednik, koji ce tu istinu baciti u koš na prvi poziv „od gore“.

Internet je sredstvo za širenje istine. A istina je posljednja stvar koja odgovara Sanaderu i njegovoj vladi.

Pa su tako donešena gornja dva zakona, kako bi Vlada imala sve vaše podatke u slucaju na napišete nešto što im nije po volji.
Postoji li inace ikakvo drugo objašnjenje zašto bi npr cak i ljudi koji imaju web stranice na americkom serveru, a pišu o situaciji u Turskoj, morali tu istu stranicu prijaviti Hrvatskom vijecu za elektronicke medije?

A kada, kao svaki gradjanin koji poštiva zakone, prijavite svoje stranice, obratite pažnju na slijedece:
Upisom u registar podliježete Zakonu o elektronickim medijima. Proucite dobro taj zakon, jer ce vas proci svaka volja za bilo kakvom web stranicom, kada vidite što sve morate uciniti, te kolike vas kazne cekaju.

Za Sanadera idealno. Nema više ni da kažeš „dobar dan“ bez potpune kontrole.
Govoriti ne smiješ, jer nikada ne znaš tko te snima. Doma, na placu, u parku, na telefonu i mobitelu, bilo gdje.
Ni pisati ne smiješ, jer ako nisi prijavljen, odmah ce ti za vrat skociti Vijece za el. Medije sa kaznom od 100 000 kuna. I sa još vecom, ako si prijavljen.

Neodoljivo podsjeca na McCarthy-a i njegov lov na vještice. No, McCarthy je, koliko god bolesno bilo to što je radio, lovio komuniste. Kod nas se love domoljubi, kako isti ne bi slucajno ucinili nešto što bi ugrozilo Sanaderov put prema EU. Za razumijeti, ako se uzme u obzir da za vrijeme cijelog svog mandata Sanader nije napravio apsolutno ništa, što bi mu se moglo uzeti kao plus na iducim izborima. Osim obecanja da ce nas uvesti u EU, i to izgleda nakon 2011. sudeci po rekacijama clanica.

No, ako zanemarimo pozitivno, napravili su Sanader i njegov HDZ puno toga po cemu cemo ih pamtiti zauvijek.

Izrucili su Haagu ljude koji su stvarali neovisnu Hrvatsku. Ovu istu, koju su u vrijeme svog mandata uspjeli pretvoriti iz neovisne u poslušnicku dupelizacku državu, u kojoj je rijec EU jedino što vrijedi i prema cemu se treba ravnati.

Izdali su hrvatskog viteza generala Antu Gotovinu, a u vrijeme dok su ga bjesomucno naganjali kao divlju zvijer, usput su maltretirali i progonili ljude koji su imali bilo kakve veze sa njim.

Koalirali su sa ljudima koji su bili jedni od zacetnika srpske agresije na Hrvatsku, te nam u koalciji na vlast doveli SDSS.

Nisu se pojavili u Vukovaru da odaju pocast cetnickim žrtvama, ali su se i te kako pojavili u Jasenovcu, porucivši nam time da nisu sve žrtve jednako vrijedne, a one hrvatske su vrijedne najmanje. No, zato smo imali “cast” upravo na godišnjicu pada Vukovara ugostiti, i to na crvenom tepihu, Miroslava Stojanovskog, jednog od ljudi koji su razarali taj isti Vukovar.

Broj samoubojstva branitelja popeo se nebu pod oblake. Nikakvo cudo, jer je vecina njih u izuzetno lošoj financijskoj situaciji. Nema se novca. Moramo obnavljati kuce povratnicima, koji su eto, baš za vrijeme rata odlucili da moraju posjetiti babu, djeda ili strica u Srbiji.

No, zanemarimo malo na cas te postupke, koji su posramili svakog hrvatskog domoljuba.

Pogledajmo hladno, nepristrano, što su Sanader i njegova vlada uradili tijekom svog mandata, a što bi bilo korisno za sve gradjane Hrvatske, neovisno o njihovim politickim stavovima:

NIŠTA.

Nije korisno povecati vanski dug.

Nije korisno povecati vanjsko trgovinski deficit.

Nije korisno rasprodati hrvatske nekretnine, niti hrvatska poduzeca.

Nije korisno pustiti Srbiju da uzima natrag ono što nazivaju svojim vlasništvom u Hrvatskoj, a istovremeno ne prisiliti ih da nam plate ratnu oštetu.

Nije korisno rušiti standard hrvatskim gradjanima.

Nije korisno postaviti ministricu pravosudja protiv koje se vec nakon par mjeseci od imenovanja podnosi krivicna prijava “teška” više od 8 milijuna kuna.

Nije korisno ostaviti naše ribare bez posla, a istovremeno puštati Talijane u naše vode da nesmetano ribare.

Nije korisno kada se u tajnim službama zapošljavaju neciji rodjaci i prijatelji, koji su do jucer brojali ribu na traci. Niti kada ministar poljoprivrede riješi da zaposli sve svoje poznate (do sada znamo samo za sedam, pa si onda možete misliti koliko ih je doista).
I tako dalje, i tako dalje, u besvijest.

Pa se Sanader dosjetio cenzuri. Cenzuri govora i pisanja. I napravio od Hrvatske državu koja ceznutljivo gleda prema NR Kini i zavidi joj na njenim slobodama.

No, ništa ne traje zauvijek. Svakom je tiraninu došao cas, kada njegov nalog nije znacio više ništa. A izbori se bliže.

A istina?

Gospodine premijeru, trebali ste nešto nauciti iz povijesti.

Istina je kao voda. Ništa ju ne može trajno zaustaviti, uvijek ce ona sebi naci puta.
Vjecna je. Nadžvijet ce svakog izdajnika, svakog diktatora, svakog bolesnog iskompleksiranog tiranina, svaku narcisoidnu nesposobnu budalu.

Koji ce, kao takav, zauvijek ostati upisan u našoj, hrvatskoj povijesti.

NC