Da bi nakon izbora, umjesto sa HSP-om, koalirao sa SDSS-om. Tim svojim cinom, Sanader je pokazao da mu je do mišljenja naroda stalo kao do lanjskog snjega. No, od onda smo od HDZ-a i Sanadera doživjeli daleko gore stvari, pa mjesta iznenadjenju više nema.
Ono što doista iznenadjuje je to, što Ðapic ocito iz toga nije izvukao nikakvu pouku.
Uvidjevši sa kim ima posla, hrvatska glasacka desnica uvelike se prebacila u HSP, koji je zahvaljujuci tome postao treca stranka u Hrvatskoj.
I postala ozbiljna prijetnja Sanaderu i njegovom novokomponiranom HDZ-u.
Izgleda da je to Ðapicu malo udarilo u glavu. Pa je riješio pokazati da je i HSP moderna, proeuropski orijentirana stranka, spremna na gomilu kompromisa.
Ðapic je otputovao u Izrael i poklonio se sa jarmulkom na glavi. Sve smo ocekivali da ce iza toga posjetiti Jasenovac i pokloniti se i tamo, samo što ce umjesto jarmulke imati šajkacu.
Afera Kamen Ingrad nije ni malo pomogla rejtingu HSP-a, ali takve se afere dogadju redovno u svim politickim strankama, tako da za narod ne predstavljaju ništa novog.
No, kao da Izrael nije bio dovoljan, proeuropski Ðapic odjednom se zalaže za NATO i sramotni sporazum prema kojem bi Hrvatska pristala ne neizrucivanje americkih vojnika. Ona ista Hrvatska, koja vec godinama izrucuje svoje heroje u Haag.
Pa se pitamo, da li se Ðapic dobro osjeca posljednjih mjeseci?
Da li je možda zaboravio tko su glasaci HSP-a? Da li je smeo sa uma da se za HSP glasa zato što traži zaštitu hrvatskih branitelja, štiti integritet Domovinskog rata i drži do onih vrijednosti, koje su hrvatskoj desnici svete.
Postoji mogucnost da Ðapic pokušava transformirati HSP u nadi da ce na iducim izborima HDZ pristati na koaliciju sa ovakvim, moderniziranim, europskim HSP-om.
Tragikomicno je to, što je pritom zaboravio da Sanaderu ne treba koalcijski partner koji ne može prijeci prag.
A upravo se to HSP-u pocelo dogadjati. Strmoglavi pad sa treceg mjesta I to pad koji se još nije zaustavio.
Možda bi se Ðapic trebao prisjetiti da oni, kojima EU i Nato bitni, vec daju svoje glasove HDZ-u, pa im tamo neki HSP nije niti potreban.
A da oni, koji su protiv toga, više jednostavno nemaju kome dati svoj glas.
I da, kako god odlucili na kraju, ti glasovi sigurno nece ici ovakom HSP-u.
Ukoliko se ovako nastavi, Ðapic i njegov HSP vrlo brzo bi se mogli naci imedju stotina malih, razjedinjenih pravaških stranaka, koje za razliku od Ðapica, bar nikada nisu odustale od svojih stavova I uvjerenja.

NC