MR. SC. LUJO MEDVIDOVIC
ANTE GOTOVINA, KAKO OBRANITI GENERALA - II. DIO (1) (27.03.2006)

1. NEIZBJEŽIVOST VRIJEDNOSNOG SAMOODREÐENJA

1.1. Položaj svjetskog uma

Pravni slucaj kao što je medunarodna kaznena optužnica protiv generala Ante Gotovine, svjetski um ne može ostati ravnodušan. Osjetljiv na vrednote, nalazi se pred izazovom: kako medu vrijednostima koje nominalno postoje, istinito identificirati one vrijednosti koje doista vrijede.

Primjerice, koliko doista vrijedi neko konkretno pravo u sustavu kaznenog prava?

Koliko je suvremeno pravo, osobito kazneno pravo suglasno s ocekivanjima covjeka odgojenog na principima laicke države i laicke demokracije, koja je u prošlom stoljecu pobijedila dva totalitarizma – fašizam i komunizam, te sacuvati kriterije, a nalazi se pred ozbiljnim izazovom:

Kako sacuvati sebe od sebe, da ne dode do pomutnje i smutnje, da Bog ne traži ono što pripada caru, a ni car ono što pripada Bogu, a jedan i drugi da ostave dovoljno prostora covjeku, izbornoj snazi ljudske casti, koja ukljucuje zadovoljenje prirodnih potreba, potrebe sigurnosti, potrebe društvenosti, potrebe prestiža te potrebe stvaralackog samoosmišljavanja i samoostvarivanja unutar globalnog sustava živoga života.

Time utire stazu svoga samoostvarenja. Vrijednosno samoodredenje ne može zanemariti svoj odnos prema konkretnom slucaju.

MR. SC. LUJO MEDVIDOVIC
ANTE GOTOVINA, KAKO OBRANITI GENERALA, II.DIO (2) (28.03.2006)

1.2. Pravila kao vrijednost

Misao Cicerona i moto vlastelina Dubrovacke Republike Nikole Bunica:

«Sve je nesigurno kad se napusti pravo, niti itko može biti siguran kakva je buducnost onoga što zavisi o necijoj volji da ne kažem strasti» -

dokazuje da postojanje pravila kao predvidljivog ponašanja (egzistencija), nema vrijednosti ako se ta pravila ne primjenjuju, tj. ako stvarno ne važe (esencija).

Suvremeni zahtjev za vladavinom prava stoga nije usmjeren na donošenje pravila nego na njihovu primjenu, sukladno znanosti o vrijednostima (aksiologiji) – osobito ljepoti i dobroti.

Tako pravom nazivamo samo pravila koja doista vrijede, i poput istinitog putokaza na putu omogucuju punovrijedan, Tvorca dostojan i dostojanstven život.

Istu zamisao podržava i teza o neophodnosti obrane sebe od drugih koja zapocinje obranom sebe od sebe, po istinitim kriterijima ljepote i dobrote.