OTIMANJE GRAÐANA HRVATSKE NA  TALIJANSKI NACIN

Odluka talijanske vlade da i Zakonom provede nakane talijanskih nacionaalista i nacionalisticke Iridente, cini nam se da je urodila plodom. Davanjem državljanstva svim gradanima nekadašnjeg okupiranog teritorija u Hrvatskoj zainteresirala je i ne mali broj Hrvata koji su živjeli pod Talijanskom okupacijom, pa cak i šire – sve dotle dokle je dosezala crta razgranicenja talijanskih postrojbi u Drugom svjetskom ratu, a to je sveukupni teritorij priobalja od Trsta do Boke Kotorske.

Obrazlažuci to time da je pravo svih Talijana , ma gdje se nalazili, da imaju pravo i na Domovnicu-državljanstvo svoje maticne zemlje, a to onda znaci i sva prava koja iz državljanstva proizlaze.

Sve bi to bilo u redu, kad bi se radilo samo o državljanima talijanske narodnosti. Medutim, taj Zakon daje pravo i svim drugim gradanima, koji nisu Talijani, a rodeni su u vrijeme njihove okupacije na tim teritorijima, da mogu to pravo koristiti. Drugim rijecima to onda znaci i preasimilaciju drugih naroda u jednu unionu naciju.

Što ce to, pak, dalje znaciti za opstojnost i nacionalnu sigurnost Hrvatske, nije teško zakljuciti. Stvorit ce se pretpostavke za daljnju ekspanziju i ponovno pripojenje dijelova Hrvatske Italiji. Neki kažu da bi do toga moglo doci cak i prije, nego što bi se Hrvatska mogla i formalna uclaniti u Europsku uniju.

Slušajuci komentare nekih naših protalijanaša iz Istre i Dalmacije, sve je moguce. Poglavito u ovom trenutku kada je naš životni standard daleko ispod standarda Talijana, jer obican covjek svoju nacionalnu pripadnost najcešce veže uz onoga tko mu nudi više. Tako je to bilo u prošlosti, pa zašto ne i sada. Nažalost, velim i sada, jer uz sve nedace i državne «javašluke» oko rasprodaje hrvatskih dobara strancima, dogodit ce nam se i rasprodaja hrvatskih ljudi.

Doduše, toga smo vec u našoj burnoj prošlosti imali i na pretek, ali nikada tako lukavo nismo, u jednom trenutku, gubili ljude i teritorij zajedno. Postupak je bio analogan. Najprije smo gubili teritorij pa tek onda (postupno) i ljude. Primjerice, za vrijeme turske okupacije Bosne, Hrvati se nisu dali (svi) prevesti na islam. I uz najvece torture zadržali su svoj nacionalni identitet punih 500 godina.

No, zaboravimo to davno prošlo vrijeme, kojeg ga još neki nazivlju i vremenom duha. Toga više, nažalost, nema. Pojela ga je industrijska revolucija, koja je covjeku, doduše, donijela materijalni boljitak, ali mu je zato, za uzvrat, oduzela duh i odnarodila ga. Danas su sasvim neka druga vremena, vremena kada se covjeka može kupiti i za «kilu soli». I to sve opet samo zato, što mu je prije toga oduzet duh i ljudsko dostojanstvo.

Postavlja se sad pitanje, da li su Hrvati svega toga svjesni, u prvom redu, promijenjenog ljudskog poimanja novih materijalnih vrijednosti, a zatim i sve agresivnijem nasrtaju anarholiberala i komunista na tradicionalne duhovne vrijednosti, svakog naroda ponaosob – pretvarajuci ga u multinacionalnost i multikulturalnost

Mislim svakako da nisu. Jer, dozvolite mi, kako se može dogoditi da jedan narod tek što je, nakon tisucu godina ropstva pod tudinom, ponovno dobio slobodu, a uz to ju još i vlastitom krvlju zaliju, tako lako ju izgubi, ili ce ju izgubiti? I to, opet, samo zato što si za vode biraju izdajnike, koji im pred nosom prodaju imovinu, a oni ni da trepnu.

I najzad, postavimo i drugo pitanje – što ciniti u situaciji kad ti je nož pod grlom?

Cinimo isto ono što nam i susjedi cine. Ozakonimo i mi u parlamentu da i Hrvati, ma gdje se nalazili, dobiju hrvatsku Domovnicu. I ne samo Hrvati nego i odnarodnjeni Hrvati koji su prešli na islamsku vjeroispovijest, a njih nije mali broj. Tada cemo dobiti kriticnu masu ljudi sa kojom možemo i fizicki obraniti napadnuti Hrvatski teritorij, a ponajviše i hrvatski nacionalni identitet.

Sad il' nikad, jer imamo priliku kakvu nikada u povijesti nismo imali. Muslimani u Bosni i Hercegovini (nek'dašnji Hrvati) su toliko razjedinjeni i osiromašeni, za razliku od nas Hrvata, i duhom i kruhom, da ce, ako im se ponudi Domovnica, u 90% slucajeva prihvatiti hrvatsko državljanstvo.

Kad to postignemo, moci cemo se tek tada oduprijeti mnogo jacem neprijatelju sa zapada – Talijanima koji na svakom koraku vrebaju kako da se docepaju istocne obale Jadrana.

Zadar, 25.03.2006.g.

Ivo Matanovic - Zadar