Prije 3 godine reagirao sam u nekoliko tjednika našeg tiska na temu « dali Hrvatska treba potpisati sporazum sa Amerikom o (ne)izrucivanju njihovih gradana Haaškom tribunalu», ali od toga nije bilo ništa. Bio je to pucanj u prazno.

Danas vidim da se, opet, povlaci to pitanje i to u pravcu - upravo onako kako sam i sam rezimirao, pa stoga ponavljam nekoliko tekstova iz tog vremena. Procitajte ih. Zanimljivi su i aktualni još i danas!

« TKO SU HRVATSKI SAVEZNICI ?»

Ovih dana Hrvatska je ponovno pred velikim silama na koljenima. Amerikanci, koji Europsku uniju ne šljive ni za pišljivi bob , rekli su Hrvatima, ili sporazum o ne izrucivanju americkih državljana Medunarodnom sudu ili ce vam Amerika staviti sankcije na sve trgovinske transvere pa i one politicke. S druge pak strane Europska unija, veli isto. Ili suradnja sa Haškim sudom ili zabrana ulaska Hrvatske u ropsku uniju, uz to još i dodatno prijeti Hrvatskoj sa sankcijama svi vrsti.

I što sad, pitaju se Hrvati svrstani na lijevo i desno?

Na ovo Hamletsko pitanje , «bit il' ne bit» odgovor ce morati dati naši zvanicnici iz vladajuce alijanse, a to znaci svi lijevo svrstani koje predvodi SDP ili bivši reciklirani komunisti Službeno se oni još nisu izjasnili, ali nije teško pretpostaviti da ce se oni prikloniti Europi, a to onda znaci za sve Hrvate još jedna omca oko vrata koju ce si sami staviti, a da uopce nece biti svjesni toga ili bolje receno, stavit ce ju nam naši komunisti koji u parlamentu imaju neznatnu vecinu, a ostaje još i pitanje, dali ce naš senat uopce o tome i raspravljati, jer po našem Ustavu ne postoji nikakva zapreka da to naša Vlada ,uz svekoliku potporu našeg predsjednika (ne)odluci potpuno samostalno

Za zabrinutost Hrvata u ovom trenutku ima više razloga .Prvi je što ce o njihovoj sudbini opet odlucivati komunisti koji još uvijek u Europi imaju kakvu-takvu potporu, za, recimo, razliku od Amerike koju od Republikanaca nikad nisu ni imali. Drugi razlog je što je Europa samo prividno ujedinjena. U njoj odlucujucu ulogu imaju Englezi, Francuzi i donekle Talijani, a svi ostali su samo formalni priljepci koji ionako nikada ništa ne odlucuju. Doduše, tu su i Nijemci koji su nama Hrvatima još i najskloniji, ali cesto puta ta pomoc izostaje iz razloga što još iz Drugog svjetskog rata nosimo istu hipoteku zbog savezništva i borbi protiv komunizma, kojeg neki Europljani, opet Francuska i Engleska, još uvijek baštine kao glavnog nositelja Drugog svjetskog rata na strani Anti hitlerovske koalicije. Ako ovomu dodamo da je i dio Hrvata (partizana) ratovao u to vrijeme na strani pobjednika, onda nam se u sadašnje vrijeme , stvari oko našeg statusa pripadnosti jednima ili drugima., još više ispreplece.

Bez obzira što tko o nama mislio, mi iz Udruge politickih uznika mislimo da je naša sudbina vezana uz Ameriku, ponajprije uz Republikance koji su u povijesti našeg prijateljstva uvijek bili uz nas. Sjetimo se vremena izmedu Prvog i Drugog svjetskog rata, kada su nas Amerikanci prihvatili kao azilante i dali nam posla za sve naše useljenike. Posebno ovdje treba istaci poslijeratno vrijeme iza Drugog svjetskog rata, kada su nas Ameri prihvatili i kao politicke izbjeglice iz komunisticke Jugoslavije i udomili sve Domobrane i ustaše koji su uspjeli pobjeci ispred partizanskih koljaca na samom Bleiburškom polju, a mnogi i kasnije , koji su u domovini ostali neotkriveni. Osim toga Amerikanci su nas u svakoj našoj nevolji spašavali od gladi. Bez obzira tko je u zavicajnoj Hrvatskoj vladao, Amerika nas je uvijek pomagala, pa i onda kada su Titovi partizani gladovali - poslije 1945.g., što svakako današnji preživjeli tkz. antifašisti ne bi trebali smetati s uma.

Zato, za sve nas državotvorne Hrvate dileme oko savezništva sa Amerikom ili Europom ne smije biti. Svi zajedno moramo dati podršku HDZ-u koji se je vec izjasnio za sporazum sa Amerikom, a to što misli Europa o nama i sa njome naš «vrli» predsjednik, koji navija za Europu, ostavimo njima neka sanjare o Balkaniji .Konacno, Europa je zacetnik svih ratova na Balkanu, a Amerika je ta koja je sve posljedice tih ratova poslije sanirala. Uostalom, naši su veci interesi u Americi i zbog toga što tamo živi preko 2,5 milijuna Hrvata kojih se Hrvati iz Domovine ne smiju odreci.

I ne zaboravimo, da danas mnoge male državice u svijetu, poput Hrvatske, ne bi uopce postojale da nisu pod direktnim patronatom Amerike. Primjerice Izrael, Malta ,Kuvajt, Libanon i druge. Ne zaboravimo, takoder, i na onu narodnu: «Bolje je kod bogatog biti sluga, nego sa siromahom novce dijelit.

Zadar, 22.05.2003.g. Ivo Matanopvic – Zadar

_________________________________________________________________

II.

HRVATSKU UJEDINITI SA AMERIKOM

Kad vas netko stisne uza zid i za spas od pogibije ponudi vam da od dva zla izaberete jedno, naravno, vi cete pokušati izabrati ono manje. U takvu situaciju upravo je sada dovedena mlada i mala demokratska Hrvatska. Ukliještena izmedu dva svjetska diva ,s jedne strane, sa Europskom unijom i s druge sa SAD ili USA-svejedno je, tada ste dovedeni u situaciju da se ponašate, kako vam trenutne (ne)prilike dopuštaju. A kakve su to neprilike ili prilike, dozvolite mi da vam ih još jednom pojasnim

Kako i sami znate, Europska Unija vrši snažan pritisak na Hrvatsku da se vrati natrag u Savez sa Balkanom ili nekom trecom Jugoslavijom ,svejedno je, a SAD su bile još odredenije.Ili potpišite sporazum o neizrucivanju americkih državljana Haškom sudu ili ce vam biti uskracene sve financijske potpore, u prvom redu vojne, pa onda i sve ostale. Dakako, i dalje je na snazi hrvatska obvezatna suradnja sa Hagom. Dakle, kako a d vidite, ovdje se radi o dva «aršina» krojenja pravde. Mali i nejaki moraju se ponašati kako veliki kažu, a oni sami-veliki, kako im kad odgovara. U ostalom, oni su i krojitelji Medunarodne pravde, pa zašto onda i ne bi bilo tako. Tako je bilo i u najstarije doba-starom vijeku, tako je bilo i za Kulina Bana i sve do današnjih dana, pa zašto onda ne bi bilo i danas, sutra i sve do sudnjeg dana.

Tako kaže narodna mudrost, koju, nažalost, mi Hrvati cesto s mecemo s uma, a ona nam je uvijek itekako potrebita. U ovom trenutku poglavito, jer buducnost Hrvatske dovedena je u pitanje: Bit il, ne bit , pa zato, dozvolite mi, da u tom pogledu dam i svoj skromni prilog.

Nakon što sam vec javno obznanio da nam je Amerika veci saveznik od bilo koje druge države na svijetu. Sad, takoder, javno obznanjujem svekolikom hrvatskom pucanstvu, da je za sve Hrvate jedini izlaz ,pod nebeskim suncem , da joj se prikljuci Da, dobro ste procitali- da joj se prikljuci i to odmah, i ne , kao neka clanica iz vec postojece Europske Unije, ili, ne daj Bože, neke Balkanske asocijacije, kao regionalnog politickog savezništva, vec kao državna administrativna jedinica – pridružena država u Savez sa drugom državom, odnosno, kao ravnopravna clanica sa svim državnim atribucijama i prerogativima kao i ostale zemlje (države) kojima se prikljucuje. U ovom slucaju to bi bile Sjedinjene Americke Države, a nikako Europska Unija, ili, ne daj Bože, bilo kakva asocijacija koja miriše na primitivni Balkan, ili pak, što bi se zvala Jugoslavija- najpogibeljnija i najtragicnija varijanta, bilo kakvog ujedinjenja sa drugima.

U ovom trenutku Hrvati za ovakvo razmišljanje imaju više razloga. Prvo, da izbjegnu europsku tiraniju, a sa njom i balkanski primitivizam, u kojeg ga , tobože uljudbena Europa, želi pod svaku cijenu, ugurati . I drugo, da se Hrvati, konacno, domognu bogatog i stabilnog skrbnika, pod kojim više nece trebati strahovati za svoju buducnost.

Možda ce nekome ovakvo razmišljanje izgledati utopijsko i smiješno. No, medutim, ono nije ni utopijsko ni smiješno, vec sasvim izgledno i realno. Tim više što u Americi živi više od polovice stanovnika domicilne Hrvatske- preko 2,5 milijuna Hrvata., koji su i dan-danas srcem i dušom uz staru im Domovinu Hrvatsku Da je tomu tako, citatelji se, za trenutak, trebaju vratiti unatrag desetak godina i prisjetiti se financijske i svake druge pomoci koju su nam naši Hrvati iz Amerike slali za obranu zemlje od srpske agresije. Hrvati ne smiju smetati s uma i svaku drugu pomoc koju su dobivali od države Amerike, pa cak i onda kada se službena americka administracija nije slagala sa koncepcijom Hrvatskog obrambenog rata, kojeg su nam Srbi nametnuli .

Osim gore spomenutog, ovdje cu spomenuti još jednu tehnicku prednost Hrvatske da postane jednom od clanica SAD, a to je direktna fizicka povezanost Hrvatske sa Amerikom. Od hrvatskog Jadrana pa sve do Amerike nema niti jedne druge državne granice preko koje bi Hrvati prelazili,- dakako, misli se na vodenu povezanost. Osim toga, Hrvatska je za 1,5 tisucu milja bliža Americi od Havaja, pa bi i to trebalo da nešto znaci….

I za kraj, dozvolite mi još nekoliko razmišljanja na ovu temu. Najprije, Amerika ionako po citavom svijetu drži svoje vojne baze, koje su, više od bilo koji drugi, garancija za svjetski mir a i cimbenik za uvodenje novog svjetskog poretka koji nezaustavljivo krece prema cilju. Isto tako, Ameriku ne smijemo doživljavati kao neku okupatorsku veliku zemlju kakvom ju naši komunisti i jugonostalgicari žele prikazati. Oni to, doduše, s razlogom rade, jer svaka druga varijanta udruživanja sa svijetom, osim Balkana, za njih ne dolazi u obzir. Naprosto zato, jer u bilo kojoj drugoj uljudbenoj zajednici oni nemaju što tražiti poglavito ne u Americi, gdje je komunista pa i socijalista, ako hocete, nula 0,oo % na vlasti. Kad smo vec kod naših komunista, a i o njima je ovdje rijec, bilo bi nekorektno prema citateljima o njima (komunistima) ne reci još koju rijec. Primjerice o njihovom intelektualnom i uljudbenom habitusu, koji su za samo pedesetak godina svoje vladavine doveli pola covjecanstva na prosjacki štap, a što bi tek bilo sa bogatom Amerikom da im Hrvati pošalju svog predsjednika i njegovu dvorsku svitu ? Ostavljam citateljima da sami prokomentiraju., a ja cu se još malo vratiti na proslov ovog teksta i demantirati sam sebe. Ne radi se, naime o nikakva dva zla, izmedu koja Hrvati trebaju izabrati manje, vec o jednom – o Europskoj uniji i Balkanu iz kojeg se Hrvati pod «mus» moraju izvuci.

Zadar,08.06.2003.g. Ivo MATANOVIC – Zadar

Objavljeno u Narodnom listu Zadar srpnja 2003.g.

III.

HRVATSKA 51. DRŽAVA - SAD?

Prije 6 mjeseci Narodni list iz Zadra objavio mi je dva teksta pod naslovima:»Hrvatsku ujediniti sa Amerikom» i drugi, «Tko su hrvatski saveznici». I jedan i drugi, u to vrijeme, bili su aktualni jer se tada vodila prepiska izmedu Americke i naše administracije na temu, dali je Hrvatska istinski americki saveznik, ili to samo glumi. Ako se dobro sjecate Hrvatskoj je postavljen ultimatum – da potpišu ili ne americki zahtjev o (ne)izrucivanju njihovih gradana Medunarodnom sudu u Haagu, a kako je sve to završilo, pouzdano se još ne zna. Ono što se vec sada zna je da su komunisti sišli s vlasti i da nisu potpisali, na žalost, nikakav dokument o suradnji. Ostali su, dakle, vjerni svojim principima. «Svi smo jednaki pred svima», što bi u prijevodu trebalo da znaci – i Amerikanci se moraju pridržavati istih normi kao i ostali svijet, pa tako i njihovi gradani trebaju ici pred Medunarodni sud. Tako su, barem, na sva usta govorili svojim biracima, a iza neprozirnih kulisa radili su suprotno od javnog izjašnjavanja pred narodom.

Svoj glavni cilj su skrivali pred narodom, a on je bio, što prije Hrvatsku vratiti u neku trecu Jugoslaviju ili Balkaniju, svejedno je, jer bi u toj skupini bili sigurniji i prvi medu prvima. Uz svesrdnu pomoc EU to im i ne bi bilo tako teško, jer su za par godina uspjeli umiroviti i pozatvarati trecinu hrvatskih generala. Isto toliko i više od toga umirovili su ili otpustili iz vojske i policije Hrvatskih branitelja, a na njihova mjesta doveli neke druge, iz njihovog miljea – stare bivše oficire JNA i stare milicajce.

Plan nisu ispunili, jer ih je narod na izborima skinuo sa vlasti, ali su zato ostavili toliko repova za sobom, da ce nasljednici imati vražjeg posla da to sve isprave.

Sad il, nikad, HDZ mora povratiti povjerenje kod Amerikanaca i potpisati bez ikakvog pogovora ugovor o (ne)izrucivanju njihovih gradana haškom sudu. Ako to na vrijeme ne urade, dovest ce hrvatsku vanjsku politiku u još težu situaciju, jer ce morati nastaviti suradnju sa Haagom tamo gdje su komunisti stali. Po mišljenju mnogih Hrvata kontinuitet biše komunisticke vlasti ne smije se nastaviti. Sve se mora poceti ispocetka. Sve prijevremeno umirovljene generale vratiti na odgovarajuce dužnosti, a otpustiti novo pridošle na njihova mjesta, koji su došli iz bivše JNA vojske. Sve isto to uraditi i sa nepravilno otpuštenim policajcima koji su stasali iz Domovinskog rata. I sve tako redom, najprije ispraviti ono što su komunisti zabrljali. A tek on da krenuti dalje.

A to dalje je, u buduce oslanjati se na jacega i stabilnijeg partnera. U svakom slucaju to je Amerika. Jer, dozvolite mi još malo opservacija na ovu temu, ako se sa Amerikom potpiše sporazum o (ne)izrucenju njihovih gradana Medunarodnom haškom tribunalu, s tim bi cinom zaštitili i našeg viteza generala Antu Gotovinu koji, kako znamo, ima i americko državljanstvo.

Ne smijemo više plašiti narod sa EU i sa njihovim sankcijama, jer to je i pragmatski neostvarivo. Prije svega Hrvatska je srcem i dušom u Europi iz koje je više nitko ne može ni fizicki istjerati . Pa zaboga, zar nismo i minuli rat dobili pod sankcijama?. Mi ne trebamo ici u Europu po ništa, jer se trgovati može i na druge nacine. Upravo rekoh, da nas iz Europe ne može nitko istjerati, ali zato postoji jedna druga i još pogubnija opasnost, a to je da nas ta ista Europa, uz pomoc naših komunista, ponovno stjera u balkanski tor, iz kojeg nam više nece biti povratka. Jer, ne zaboravimo da su obje ex Jugoslavije stvorene uz pomoc Europe, preciznije, Engleske i Francuske Kako vidite, povijest se ponavlja. Opet te iste zemlje – sada vodece u EU ponovno nas guraju u Balkaniju, da bi preko nas spasili Srbiju i ostatak bivše Jugoslavije.

Ova igra bez granica sa kojom nas EU ucjenjuje može se izbjeci. Jednostavno okrenuti joj leda i okrenuti se prema Americi. Ispod americkog kišobrana više nas nitko ne može istjerati, a s našim lijepim morem mi imamo Europu i njihove šolde kod kuce. Samo pamet u glavu i racionalizirajmo, od biraca da to nam vrijeme. Za ovih par godina ,dok Haaškomu tribunalu tece mandat, javno, glasno i što glasnije odglumimo, kako smo svi za Europu, a Bogu se molimo da u nju nikada ne stignemo. Eto to je moj rezime, što ciniti dalje, a sve ostalo citatelji ce procitati u dole priloženim tekstovima.

Zadar,22.12.2003. Ivo Matanovic - Zadar

Objavljeno u Zagrebackom Fokusu od 03.01.04.