Prateci višemjesecni tijek pregovora o izmjeni Ustava BiH mi, katolicki biskupi u Bosni i Hercegovini, sa žaljenjem konstatiramo da se promjena ovoga temeljnoga dokumenta državnosti i demokraticnosti naše zemlje izvodi na nedemokratican i gotovo konspirativan nacin. Pitali smo se, a sada pitamo organizatore i sudionike pregovora o promjeni Ustava, kako i cijim ovlaštenjem mijenjaju Medunarodni mirovni sporazum iz Daytona bez sudjelovanja i suglasnosti svih država potpisnica i da se ne pitaju za mišljenje gradani i narodi ove zemlje? Od kada se to medunarodni ugovori ne mijenjaju barem nacinom na koji su i nastali?

Imajuci u vidu Sporazum, koji je rezultat ovako provedenih pregovora, s pravom se bojimo da je rijec o izravnoj prijetnji boljoj buducnosti gradana i ravnopravnosti naroda jer bi se ovom ustavnom kategorijom potvrdilo ratom provedeno i Daytonom ozakonjeno etnicko cišcenje i nepravedna podjela Bosne i Hercegovine. Naime, kako se u ovako presudnome trenutku za našu zemlju, ne pitati, u ime koje se demokracije i kakve pravde, te kakve buducnosti Bosne i Hercegovine, uvodi entitetsko nacelo odlucivanja u Zastupnickome domu (cl. IV, toc. 10 f), i ustavnom kategorijom sudbina ove zemlje predaje u ruke zastupnicima dvaju naroda koji jedini mogu osigurati "1/3 poslanika ili clanova s teritorija svakog entiteta"?
Duboko žalimo da su ostali bez odjeka brojni naši apeli tijekom desetogodišnje "tihe revizije" Daytonskoga sporazuma, kojom je utvrdivana nepravedna podjela Bosne i Hercegovine a hrvatski narod sustavno svoden na manjinu. Unatoc tomu, i ovom prigodom ne možemo ne upitati, kojim demokratskim nacelom se hrvatskom narodu, koji je u ovoj zemlji konstitutivan, oduzima temeljno pravo da zajedno s druga dva naroda ravnopravno sudjeluje u politickome životu i donošenju zakona? Komu je u interesu da se ovakvim iznudenim kompromisima dovodi u pitanje mogucnost suživota u ovoj zemlji i da daje do znanja kako u njoj nema mjesta za sve njezine gradane i narode?

Upravo zbog toga, mi u ovome presudnome trenutku za buducnost hrvatskoga naroda, a s njime i Bosne i Hercegovine pozivamo zastupnike hrvatskoga naroda ali i sve odgovorne politicare i druge ljude kojima je multietnicnost i demokraticnost ove zemlje na srcu da, vodeci se opcim dobrom i demokratskim nacelima, ucine sve kako ovako zamišljene ustavne promjene ne bi poprimile formu parlamentarne potvrde.
Podsjecamo da desetogodišnje iskustvo i kakvoca "prve faze" ustavnih promjena ne daje nikakva jamstva da bi se u nekoj "drugoj fazi" bilo što moglo i htjelo uciniti na bolje. Utemeljen je strah da bi prihvacanje predloženih promjena otvorilo put dokidanja i preostalih washingtonsko-daytonskih mehanizama zaštite interesa hrvatskoga naroda, kao što su županije i vitalni nacionalni interes. Ako, unatoc jamstvima Daytonskoga ustava, Hrvati u Bosni i Hercegovini ne mogu imati ni tv kanal ni škole na hrvatskome jeziku, onda su to najjasniji pokazatelji za koje se standarde na pocetku trecega tisucljeca valja zalagati!