Toronto, 10. veljace, 2006.g.
HRVATSKI ORIJENT EKSPRES
Ekspresni politicki odstrijel postao je svakodnevnica hrvatske politicke zbilje. I dok je dogadjaj dana smjena u jednom satu najsposobnije ministrice u Vladi Republike Hrvatske, Vesne Skare Ozbolt, najvise komentara u hrvatskom tisku ipak je posveceno gradjaninu Borisu Miksicu koji je sudskom jednako ekspresnom odlukom od 9. veljace, 2006.g. uvjetno osudjen na zatvor od dva mjeseca zato sto se kao kontender za vrijeme predsjednicke kampanje nasalio na Predsjednikov racun. U tisku koji omogucava komentare, ovo je tema broj jedan posljednja dva dana.
Svakome tko prati hrvatski tisak, poznato je da je mnogo toga receno na racun svih kandidata u ime demokratskog nacina izrazavanja te da su kandidati jedni druge "kitili" najraznoraznijim metaforama, epitetima, stilskim figurama sto predstavlja jedan vid demokratske slobode a i predizborne borbe oponenata.
No, sudjenje Miksicu podsjeca na Kafku i Sokrata u isto vrijeme: gradjanin Miksic zato sto se verbalno nasalio, a to odmah po dogadjaju i javno priznao, po najbrzem je postupku osudjen. Nista manje nego dva mjeseca uvjetnog zatvora. Taj apsurd nebi niti bio zamijecen kada bi se istim arsinom odradjivali svi sudbeni procesi u Hrvatskoj te kada bi kaznjavanje mjereno prema stupnju prekrsaja bilo ujednaceno za svakog pojedinog prekrsitelja.
Medjutim, tuzni smo svjedoci ogromne neucinkovitosti sudstva i znacajnih sudskih procesa u Hrvatskoj gdje su ukljuceni i zalozeni ljudski zivoti, zivotno stradali ili ugrozeni gradjani ciji se predmeti vuku do beskonacnosti, bez donasanja ikakvog sudskog rjesenja ili konacnice. Svjedoci smo neefikasnosti sudstva kad su u pitanju najrazlicitije parnice ili sudbeni procesi obicnog, standardnog covjeka: Kaznena djela protiv zivota i tijela, protiv slobode i prava covjeka i gradjana, protiv braka, obitelji, imovine, sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, protiv zdravlja, da ne nabrajamo. I takovi, za pojedinca i drustvo, od krucijalne vaznosti procesi, ostaju nerjeseni ili zastarijevaju obavijeni paucinom sudskog nemara nikad ne dospijevajuci na svjetlo pravde ili zadovloljenja iste.
Na drugoj su pak strani, hrvatski nedodiri koji niti pod razno, bez obzira na stupanj prekrsaja ne podlijezu sili zakona. Gdje i kada se culo za sudsku odluku kaznjavanja u prigodama u kojim alkoholizirani predstavnici vlasti gaze neduzne gradjane, kada se culo da je bilo koji visokodostojnik hrvatske vlade bio pozvan na odgovornost jer je eventualno izdao drzavu i casne pojedince svojim namjernim ili slucajnim nesmotrenostima, da li se ikad dogodilo da su jednodnevnim zakonom nesluceno obogaceni pojedinci koji pripadaju toj najvisoj novopecenoj kasti u Hrvatskoj bili pozvani ili preispitani od strane sudskih organa za prisvajanje imovine svih hrvatskih gradjana, da li je itko bio pozvan na odgovornost kada su pri predsjednickim izborima glasovali isti nekoliko puta, mrtvi, nepostojeci, itd. Jer, za sve te uobicajene postupke nasih gazdi ne postoji niti zakon, niti sudstvo, niti moralna niti materijalna odgovornost.
Zapitajmo se sto predstavlja gradjanin Miksic? Gradjanin Miksic je samo metafora jednog krajnje apsurdnog drustvenog i drzavnog sistema u kojem je pravda onakova kakovu je produciraju mocnici. Nije vazno kako se taj sistem zove jer ljudskim se jezikom isti ne moze ni definirati ni imenovati. Gradjanin Miksic je imao srecu sto se nesvakidasnjim sposobnostima i vrlinama vinuo u prostore koje mnogi nikada ne mogu niti sanjati. Gradjanin Miksic si je mogao dozvoliti svima nama, zatocenicima zacementiranog, cvrsto usidrenog sistema nove Hrvatske na licu mjesta pokazati kako ta zemlja operira. Za standardnog Hrvata, Hrvatska ce jos dugo biti podrucje totalnog mraka ukoliko se nastavi ova praksa koju samo moze zaustaviti neka velika kataklizma ili dragi Bog. Daj nam Boze snage, Hrvati!!!
Zvjezdana Hlad
Predsjednica HSSD-a
Canada |