Kolike to slasti i masti, novca i moci imaju ti lažni hrvatski politicari kada su na vlasti, kada su u blizini novca! Ti mikroskopski covjeculjci u svojem svijetu i svojoj kozmogoniji vide samo sebe i svoje probitke i ne znaju ništa. Svoje parlamentarno bunjište cak nazivaju “Visoki Dom” i kažu da je iznad njih samo Bog. Iako je velika vecina njih revolucionarno-komunistickog podrijetla, odjednom su otkrili Boga. Neka. Oni su na svojem bankovnom racunu otkrili Boga, a nesretni gradani su su s njima “vidjeli svog boga”. Zanimljivo da su ti komunjari, ta kasta nedodirljivih, sebi ostavili SAMOUPRAVNI DOGOVORNI SOCIJALIZAM, a gradanima UVELI TRŽIŠNI NATJECATELJSKI KAPITALIZAM. Nravno, narod nije nitko ništa pitao. I njihovi ocevi i djedovi, kada su 45. uvodili KOMUNIZAM nisu nikoga ništa pitali.

Posljednjih mjeseci svjedoci smo jedne ljudske tragi-komedije prispodobne postkomunistickim kaoticnim društvima. Naime, nakon što više nije “gospoda ministarka”, partizanska kci Vesna Škare se pretvorila u staru i ružnu blajhanu babu, koja zpjenjene njuške sve grize oko sebe. Neki dan se pojavila na zagrebackoj televiziji u emisiji srpskog komesara Stankovica, i u svojoj mržnji i opsjednutosti Šeksom nije cak ni primjetila da ju Stankovic citavo vrijeme j... u zdrav mozak.

Uglavnom, govori baba-roga Vesna o (navodno) ubijenim srpskim civilima u Osijeku, brige nju za ubijenih preko 1.200 “gradana” na osjeckim ulicama, od kojih znatan broj od snajperskog metka. Briga nju za preko 20.000 hrvatskih civila i vojnika koje su Srbi ubili u krvavom ratu od 1991. do 1995. Ocito tih 1.200 osjeckih žrtava srpske agresije za nju nisu žrtve! Tko zna što su? A snajperisti, naravno vecina tih snajperista i danas živi u Osijeku.

Njoj i slicnima je EU nametnula temu “hrvatske krivnje” jer je grješkom došlo do stvaranja Hrvatske Države, i sada to treba vratiti na pocetni položaj. Treba smisliti ubojice (“ustaše”), treba pronaci izmišljene srpske žrtve, treba naci kontinuitet s Drugim svjetskim ratom, s ustašama. Treba nabaciti krivnju citavom narodu, treba ga prestrašiti, izbaciti na cistinu i uništiti ga! Taj postupak su Vesnini mentori nazivali diferencijacija.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata bilo je tri Francuske. Jednu su okupirali Nijemci, druga je bila ogranicenog suveriniteta, “slobodna” Francuska u Vichyju i treca, iseljena, vojna Francuska pod zapovjedništvom kapetana Charlesa De Gaullea. U samoj Francuskoj bilo je dva Pokreta otpora, jedan komunisticki i drugi gradanski.

Kada je 1944. probijena crta obrane u Normandiji, njemacka vojska se masovno pocela povlaciti prema Njemackoj. Glavnina tih povlacenja je išla kroz Pariz i tada su pripadnici Francuskog pokreta otpora, izvadili puške i s pariških prozora poceli snajperski djelovati po Nijemcima. U žurbi da se što prije docepaju Njemacke, Nijemci se nisu mogli “pobrinuti” o snaperistima. Tom prilikom poginulo je mnogo više Nijemaca, nego za vrijeme citavog rata u Francuskoj. I tada nastupaju engleski nazovi “demokrati”, oni koji su citavu Afriku držali u robstvu, koji su pola Azije držali u robstvu, oni koji su izazvali Drugi svjetski rat s kritikom da nije viteški ni casno pucati neprijatelju u leda dok se povlaci. Itd... itd... Na to ce odgovoriti, sada vec general, De Gaulle cuvenom recenicom: ”Gospodo, da su ti Nijemci 1940. ostali kod svoje kuce i bavili se svojim poslom, da se NISU ovih dana našli na pariškim ulicama, nitko od njih ne bi poginuo”.

Da, Vesno i slicna klateži, da Srbi nisu 1991. zapoceli rat za suludo ocuvanje Velike Srbije pod imenom, zagrebackim politicarima i novinarima tako dragim, Jugoslavije, nitko od njih ne bi poginuo! Nu, nije bilo tako. Kada su “izdigli” velikog vodu, Slobodana Miloševica, ni jedan Srbin nije bio protiv rata; dapace! U lipnju 1991. otvorenu podršku dale su im Sjedinjene Države kroz djelovanje ambasadora Zimermanna i ministra vanjskih poslova Bakera. I osokoljeni su krenuli. I pjevali su:”Tko to kaže, tko to laže, Srbija je mala; Nije mala, nije mala, triput ratovala, i cetvrti put ce ako bude srece, ako bude srece”. Mislili su pobijediti za tri dana. A nije ispalo tako. I onda se, kao i svaki put kada zapocnu rat, javljaju kao žrtve.

Da ponovimo, ni jedan Srbin nije 1991. bio protiv rata; svi su se ukljucili. Mislili su: lako cemo, oni ce se preplašiti samo naše pojave, naše brade, neše buke. Nu, nije bilo tako.

I sada imaju podršku Pete kolone u Hrvatskoj, onih koji su se pritajili 91. što od straha što od kukavicluka. Najvecu logistiku im daju mediji u Hrvatskoj, gdje su gotovo svi novinari iz bivšeg sustava i koji mrze sve Hrvatsko. Zagrebacka pretplatna televizija je najgora. A sudstvo intenzivno radi na demontaži Države, mogu otužiti i osuditi koga god hoce. Neku vecer gledamo dnevnik “najgledanije javne televizije u Evropi” kako objavljuje potjernicu, kao u najgora vremena srbokomunistickih medija, za stanovitim Budišom koji je ubio “Milenka Ðekica”. U citavom slucaju privuklo ih je to što je Budiša “branitelj”, što je sudac bio Lozina i, ono glavno, što je ubijeni bio Srbin. I dovoljno za linc. Ne pitajuci se kako je došlo do nedjela, tko je i što ubijeni i cime se bavio ubijeni. Ništa to spikera Jovanovica ne zanima, “ustaša” je ubio “nejakog Srbina” a sudi “ustaša” Lozina.

Da se ponovno navratimo na Vesnu besnu. Odjednom je iznijela slucaj sa stanovitim “Rasimom Lajicem”, ministrom za ljudska prava Države Srbije. Dakle, taj miloševicevac, posrbljeni musliman iz Sandžaka, prononsirani cetnik “ministar” Ljajic nosi dokaze “gospodi ministarki Vesni” za zlocine nad Srbima u Osijeku. Makar šta! Paso doble Rasima i Vesne, a gdje su dokazi o ubijenijih 1253 hrvatska civila na osjeckim ulicama? Nigdje, jer Srbija ocekuje (Drago Hedl) “da Glavaš bude osuden”.

Vesna ponovno ubija ubijene ljude, one koje su ubili oni za koje ona skrbi.

Da se još jednom prispodobimo Francuske. JE LI MOGAO ITKO ZAMISLITI DA SE, RECIMO 1946. GODINE, U FRANCUSKOJ POJAVI MINISTAR PORAŽENE NJEMACKE I DA MINISTRU FRANCUSKOG PRAVOSUÐA DONESE DOKAZE O ZLOCINIMA KOJE SU POCINILI PRIPADNICI FRANCUSKOG POKRETA OTPORA PREMA NJEMACKIM VOJNICIMA-OKUPATORIMA? Može, može, samo što bi se taj našao ili u zatvoru ili u umobolnici!

U Hrvatskoj je sve moguce, moguce je da cetnik nosi dokaze protiv navodnih zlocina ocajnih branitelja svojeg Doma, moguce je da cetnici sjede u Parlamentu, primaju velike place i smiju se blesavim Hrvatima, moguce je da se neprijateljski vojnici i teroristi-ubojice dovode kao žrtve-civili na suluda sudenja hrvatskim borcima protiv srbijanskih terorista, itd. itd.

Ili je to samo san! Uostalom, davno je španjolski književnik don Pedro Calderon de la Barca napisao tragediju:”La vide es sueño” (Život je san). U Hrvatskoj se pomiješala tragedija i san.

Izgleda da su nam pokora frustrirani politicari i politcarke, valjda smo to i zaslužili!

Kuljanin