PO NAREDBI DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA ODBACUJU SE KAZNENE PRIJAVE PROTIV
JUGO OFICIRA - SUDIONIKA AGRESIJE NA HRVATSKU

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO OPRAŠTA JUGO OFICIRIMA I AGRESORIMA A KAZNENO
PROGONI HRVATSKE CASNIKE I BRANITELJE

Cini se kako Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u procesuiranju
ratnih zlocina ima dvostruke kriterije. Naime, prema svemu sudeci,
bez ikakva prava na pomilovanje ili oprost sudi se i procesuira
hrvatske casnike i branitelje, dok se istovremeno nareduje obustava
kaznenog progona za cetnicke zlocince i jugo oficire koji su
sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, pod izlikom kako kaznena djela za
koja ih se tereti potpadaju pod Zakon o oprostu. Tako se dogodilo i sa
kaznenim postupkom protiv Ljubiše Beare i ostalih optuženika koji su
optuženi za otmicu prosvjednika u Splitu ispred Banovine, kada su
prosvjedovali ispred tadašnje vojarne JNA zbog blokade sela Kijevo.
Opcinsko državno odvjetništvo (tada javno tužiteljstvo) podignulo
je optužni prijedlog protiv Ljubiše Beare i drugih dana 2. rujna
1992. zbog kaznenog djela protupravnog lišavanja slobode (otmica
prosvjednika ispred Banovine). Medutim, dana 27. sijecnja 2006.
Opcinski sud u Splitu donio je Rješenje prema kojem se obustavlja
kazneni postupak primjenom Zakona o opcem oprostu. Opcinsko državno
odvjetništvo u Splitu ne miri se sa takvim rješenjem ovog kaznenog
postupka i vec 13. veljace 2006. ulaže žalbu na takvo rješenje
Opcinskog suda u Splitu s obrazloženjem (i pozivanjem na ranije takve
slucajeve) kako kaznena djela mogu biti predmetom oprosta samo ukoliko
su pocinjena na bojištu ili na drugom podrucju zahvacenom ratnim
operacijama, te uz Žalbu prilaže dvije ranije odluke Vrhovnog suda
Republike Hrvatske kojima potkrijepljuje navode iz Žalbe. Tu u
,,igru" ulazi Žuapnijsko državno odvjetništvo u Splitu (kojemu je
na celu Michele Squiccimarro), koji 31. ožujka 2006. pisanim putem
traži od Opcinskog državnog odvjetništva odustajanje od Žalbe na
prethodno rješenje Opcinskog suda u Splitu. Razlog takvom postupku
Županijskog državnog odvjetnika leži možda i u cinjenici o tomu
tko je Squiccimarro zapravo? Otac mu je Bogdan Petrovic, lijecnik,
oficir JNA, u bivšoj vojnoj bolnici. Županijskom državnom odvjetniku
pravo je ima Mihajlo ili Milan Petrovic, novo je prezime uzeo od
macehe, dok su iz baze MUP-a izbrisani svi podatci o promjeni imena i
prezimena. Godine 2002. bio je angažiran na slucaju ,,Lora", kada
je po izravnom nalogu Mladena Bajica putovao u Trebinje i pripremao
osobno svjedoke iz Srbije za svjedocenje u slucaju ,,Lora".

Optuženi oficiri JNA koji su sudjelovali u zlocinu

Optužnicom pod brojem KT - 639/92, podignutom u Splitu 2. rujna
1992., a na temelju Clanka 45. stavak 2., tocka 3., preuzetog Zakona
o krivicnom postupku i odredbe clanka 7. Uredbe o primjeni Zakona o
krivicnom postupku u slucaju ratnog stanja ili neposredne
ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske Opcinsko
državno odvjetništvo teretilo je za kaznena djela oficire i vojnike
,,Jugoslavenske narodne armije", koji su sudjelovali u agresiji na
Republiku Hrvatsku: LJUBIŠU BEARU (sina Jovana, rodenog 14.7.1939.,
oženjenog, Srbina, oficira JNA); NIKOLU ZDRAVKOVICA (sina Milorada,
rodenog 9.11.1943., oženjenog, Srbina, oficira JNA); TONCA FRLANA
(sina Luje, rodenog 7.3.1955., Vela Luka, porucnika bojnog broda
bivše JNA, živi u Veloj Luci, otac dvoje djece); PREDRAGA BOROJEVICA
(sina Marinka, rodenog 26.9.1960., Hrvatska Kostajnica, Srbina,
starijeg vodnika bivše JNA); DRAGANA BOŠNJAKA (sina Milana, rodenog
25.7.1960., Srbina, oficira bivše JNA); MILORADA MARICA (sina
Dušana, rodenog 19.5.1952., Srbina, kapetana korvete bivše JNA);
BRANKA ÐURÐEVICA (sina Tomislava, rodenog 2.6.1956., Srbina,
oficira JNA); PETRA BILAFERA (sina Petra, rodenog 23.7.1948.,
Korcula, kapetan I klase JNA); SRECKA JAKŠE (sina Janeza, rodenog
9.12.1961., Slovenca, oficira JNA); SIME JOVANOVICA (sina Vojislava,
rodenog 24.9.1945., oženjenog, Srbina, zastavnika JNA); DRAGANA
MLADENOVICA (sina Sretena, rodenog 25.10.1948., Srbina, podoficira
JNA); BRANISLAVA PANICA (sina Marka, rodenog 23.5.1947., u Orahovici,
Srbina, podoficira JNA); LJUBISAVA STANKOVICA (sina Blagoja, rodenog
13.5.1954., Srbina, podoficira JNA); VASE TOLINACKOG (sina Jovana,
rodenog 1.7.1951., Srbina, podoficira JNA); BORISLAVA UZELCA (sina
Martina, rodenog 21.4.1961., Srbina, oficira JNA - ovaj je kasnije
završio kao casnik HV-a, sa prebivalištem u Splitu, Gunduliceva 20,
iako je Državno odvjetništvo tvrdilo kako im je njegovo prebivalište
nepoznato i kako se isti nalazi u bijegu); DANE KOKOTOVICA (sina
Dušana, rodenog 22.9.1948., Srbina, oficira JNA); ÐORÐA NIKŠICA
(sina Lazara, rodenog 5.11.1962., Srbina, porucnika bojnog broda
JNA); NIKOLE KOLAK - MIHALJEVICA (sina Petra, rodenog 25.7.1970.,
Srbina, podoficira JNA); GOJKA ŠOLAJICA (sina Milana, rodenog
13.9.1956., Srbina, porucnika JNA); SLAÐANA HANUŠICA (sina
Mehmedalije, rodenog 24.11.1967., porucnika bivše JNA); ZORANA
STANKOVSKOG (sina Snade, rodenog 21.9.1968., Makedonca, oficira JNA);
MICE MILANOVICA (sina Milana, rodenog 15.1.1961., Srbina, oficira
JNA); IVANA TOPICA (sina Jure, rodenog 5.10.1951., Imotski, oficir
JNA); JOVE KURIDJA (sina Steve, rodenog 29.3.1964., Srbina, porucnika
bojnog broda JNA); ZORANA ATELJA (sina Gojka, rodenog 20.5.1958.,
Hrvata, proucnika bojnog broda JNA); BRANISLAVA KUŠLJICA (sina Petra
rodenog 2.3.1966., Srbina, porucnika korvete JNA); TIHOMIRA
BANJEGLAVA (sina Luke, rodenog 2.1.1967., porucnika JNA).

Hapsili i otimali po Splitu civile

U nastavku optužnice opisuje se kaznena djela za koja se tereti
optuženike, iz cega je jasno vidljivo kako su nezakonito postupali
prema civilima, hapsili i otimali civile po Splitu, a kasnije je istim
hrvatskim gradanima JNA sudila i držala ih u zatvoru sve do razmjene.
Pa ipak, usprkos tim cinjenicama Državno odvjetništvo inzostira na
primjeni Zakona o oprostu na ove jugo oficire i zlocince. ,,Optuženi
su da su krajem svibnja 1991. godine u Splitu, kao pripadnici bivše
,,JNA", okrivljenik pod 1) Ljubiša Beara i okrivljenik pod 2)
Nikola Zdravkovic i kao celnici ,,KOS-a" za podrucje bivše VPO
Split, organizirali i udružili ostale okrivljenike u skupine za
nezakonito lišavanje slobode nekolicine civilnih osoba koji su bili
sudionici mirnog prosvjeda gradana Splita, radi blokade mjesta Kijevo,
održanog dana 6. svibnja 1991. ispred zagrade bivše ,,Komande VPO"
u Splitu, onaj pod 1) Ljubiša Beara i onaj pod 2) Nikola Zdravkovic
zatražili su od ostalih okrivljenika da liše slobode nekoliko
gradana - civilnih osoba i da ih privedu, te su okrivljenici
imenovani pod tockom 3) do 28), djelujuci u nekoliko skupina od po
cetiri do sedam osoba, 4. i 5. lipnja 1991. godine u raznim dijelovima
Splita fizickom silom, stavljanjem ,,lisica" i prijetnjama vatrenim
oružjem svladali otpor Mate Sabljica, Ivana Begonje, Rolanda
Zvonarica i Branka Glavinovica, a potom ih vezane odvezli u istražni
,,vojni" zatvor, gdje su imenovani bili fizicki maltretirani, te im
je kasnije bilo nezakonito sudeno, u kojem postupku su osudeni na
duže vremenske kazne koje su izdržavali sve do 23. studenoga 1991.
kada su pušteni na slobodu prilikom izvršene razmjene, a tijekom
izdržavanja zatvorske kazne bili su fizicki i mentalno zlostavljani,
dakle drugoga su protupravno lišili slobode na okrutan nacin, a
lišenje slobode je trajalo duže od 30 dana i osobama koje su lišene
slobode uslijed toga je zdravlje teško narušeno i za njih su
nastupile teške posljedice ....". Sada, cini se, takvo postupanje
prema hrvatskim civilima ovim zlocincima predstavlja olakontu
okolnost, jer se za njih traži odbacivanje svih optužba i primjenu
Zakona o opcem oprostu. ,,Onaj pod 6) Milorad Maric sam: da je 14.
studenoga 1991. u Splitu ispred bivše ,,Komande VPO" Split
zajednicki i dogovorno sa nekolicinom za sada neidentificiranih
pripadnika bivše ,,JNA", bez valjanog razloga i povoda s oružjem u
rukama, presreli Nediljka Milica koji je mirno prolazio ulicom Kneza
Branimira ispred navedene zgrade, potom udarcima savladali njegov otpor
i unijeli ga u prostorije ,,Komande", gdje su ga na razne nacine i
izuzetno grubo maltretirali udarajuci ga šakama, nogama i palicama po
raznim dijelovima tijela i govoreci mu ,,ustašo", ,,zaklat cemo
te", te je takvo maltretiranje trajalo do 17. studenog 1991., kada je
Nediljko Milic, u popodnevnim satima, pušten uz prijetnje da nikome
ne smije pricati o tome što mu se dogadalo kroz prethodna tri
dana" ...". Državno odvjetništvo teško može braniti dvostruke
kriterije kojima pristupa kod procesuiranja ovakvih i slicnih kaznenih
djela. Naime, kada su u pitanju hrvatski branitelji, njih se kazneno
progoni, sudi i dosuduju im se najstrože zatvorske kazne, a vrijeme
tijekom sudenja obicno provedu u pritvoru. S druge strane, kada su u
pitanju zlocinci sa srbijanske strane i pripadnici bivše ,,JNA"
kriteriji i postupanje Državnog odvjetništva potpuno su drugaciji.
Kada su u pitanju hrvatski branitelji njima se sudi i oni služe velike
zatvorske kazne u hrvatskim zatvorima, a za agresorske vojnike i
oficire Državno odvjetništvo inzistira na primjeni Zakona o oprostu
cak i kada za to nema osnove.

Što je utvrdila policijska obrada i službena istraga?

Obrazloženje optužnice protiv oficira bivše ,,JNA" za zlocine
protiv splitskih civila, sacinjeno je na temelju policijskih
izvješca o cijelom slucaju i predstavlja svojevrsnu kronologiju
dogadanja oko organiziranih otmica i nezakonitih hapšenja hrvatskih
civila od strane oficira i vojnika agresorske ,,JNA". ,,Policijska
uprava Split - Odjel za operativne poslove podnijela je kaznenu
prijavu protiv Ljubiše Beara i dr., zbog krivicnog djela protupravnog
lišenja slobode iz cl. 47., st. 4. u svezi st. 1 Krivicnog zakona
Republike Hrvatske, koje djelo da bi prijavljenici pocinili na nacin
kako je to cinjenicno i pravno pobliže opisano u tocci 1) izreke
ove optužnice, a Odjel za operativne poslove PU Split je podnio
poseban izvještaj broj KU-2329/91 protiv Milorada Marica zbog kriv.
djela protupravnog lišenja slobode .... Policijski djelatnici su
tijekom operativne obrade prikupili podatke i dokaze koji upucuju na
to da su prijavljenici doista pocinili krivicna djela koja im se
stavljaju na teret ... Nadalje kao veoma bitno treba istaci to da je
pred istražnim sudcem Okružnog suda u Splitu dana 27.12.1991.
saslušan Dragan Janjic, bivši predavac u bivšem Mornarickom
školskom centru u Splitu, te da je isti istražnom sudcu istakao kako
mu je poznato da su pripadnici bivšeg ,,KOS-a" protupravno lišili
slobode Rolanda Zvonarica. Takoder je pred istražnim sudcem
Okružnog suda u Splitu dana 25.10.1991. saslušan i Molirad Jerinic
bivši oficir bivše ,,JNA", koji je tom prigodom istakao kako mu je
poznato da su pripadnici bivšeg ,,KOS-a" organizirali protupravno
lišenje slobode vec imenovanih cetvorice gradana Splita. K tome
još potrebno je istaci da je notorno poznato da su cetvorica
oštecenika, nakon protupravnog lišenja slobode, bili nezakonito
sudeni na duže vremenske kazne zatvora, te da su te kazne izdržavali
u raznim zatvorima gdje se prema njima izuzetno nehumano postupalo.
Odnosno poznato je da su oštecenici, uslijed protupravnog lišenja
slobode pretrpjeli mnoge strahote, što je ostavilo posljedice na
njihovo zdravlje ...".

Što je svjedocio jedan od optuženika?

Službene policijske zabilješke donose detalje obavjesnih razgovora
obavljenih sa jednim od optuženika Toncom Frlanom od 4. i 6.11.2002..
Sa Frlanom je razgovarao policijski službenik Dinko Gruic, dok je
nacelnik Odjela organiziranog kriminaliteta u Sektoru krim policije PU
Splitsko dalmatinske Jakov Grubišic podnio o tome Posebno izvješce
Opcinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 8.11.2002., pod brojem
511-12-11-KU-1386/91. Tonci Frlan je tada u splitskom zatvoru Bilice
govorio o aktivnostima bivše ,,JNA" na otmicama i nezakonitim
hapšenjima hrvatskih civila. ,,Da je tijekom 1991. g. bio na
dužnosti komandanta diviziona podvodnih diverzanata 82. PC u cinu
p.b.b. u vojarni Divulje koji je ukupno brojio oko 40 pripadnika
uglavnom aktivnih vojnih lica bivše JNA. Njegov nadredeni je bio
kapetan bojnog broda Grabrovic Josip, sa stanom na adresi, Vukovarska
129 u Splitu, a njegov zamjenik u divizionu podvodnih diverzanata do 3.
mjeseca 1991. je bio Ižakovic Siniša koji je nakon toga otišao u
mornaricku vojnu obavještajnu službu u Vili Karanovic u Splitu.
Nadalje navodi da se samo 82. PC granao na 3 sektora i to divizion
podvodnih diverzanata kojem je on bio na celu, nastavni divizion u
kojem su bili odredi za starješine i mornare, te odred za odred za
obuku lakih i teških ronioca ... Upitan u svezi samog kaznenog djela
koje mu se stavlja na teret predmetni je izjavio da se zbog poodmaklog
vremena dogadaja ne sjeca svih detalja, ali misli da je 2. ili
3.5.1991. u vojarni Divulje gdje je bio na dužnosti na mjestu
komandanta diviziona podvodnih diverzanata pozvan od strane tadašnjeg
nadredenog k.b.b. Grabrovic Josipa da odabere 10-tak ljudi za akciju
i da ih povede u vojarnu Dracevac u Splitu. Tom prilikom je od strane
nadredenog upozoren da izabere osobe koje su sa ,,strane" te visoko
odanih JNA. Na Dracevac su se odvezli osobnim vozilima u civilu sa
pripadajucom opremom i osobnim naoružanjem te isti navodi slijedeci
sastav osoba koje je uputio na Dracevac, kako slijedi: Darko Oremuš,
Damir Kozina, Predrag Borojevic, Dragan Bošnjak, Ðorde Nikšic,
Sladan Hanušic, Mico Milanovic, Jovo Kuridža, Nikola Kolak -
Mihaljevic, Oto Iker. Na Dracevcu su ljudi rasporedeni u 5 grupa i
to po 4 osobe zajedno, dvoje pomorskih diverzanata i dvoje vojnih
policajaca te su im naknadno po grupama pridružena i po dvojica
pripadnika KOG-a. Nakon toga su svi zajedno imali vježbu uhicenje i
privodenje osoba. To su radili i sutradan sve do konacne zapovjedi za
uhicenja koliko se sjeca bilo je potrebno uhititi petoricu gradana
Splita koji su sudjelovali u sukobu sa pripadnicima JNA ispred zgrade
komande VPO-a. Na samom Dracevcu te veceri pri njegovom dolasku na
pripremnom sastanku na kojem je bio osobno nazocan bilo oko 50-tak
ljudi iz obavještajno sigurnosnog miljea KVPO-a gdje je tom prilikom
prikazan video snimak sa demonstracija ispred komande VPO-a tkzv.
,,Banovine" te su i na snimkama fokusirane osobe koje su se posebno
izdvajale u napadima na pripadnike JNA, a glavnu rijec u svezi
predstojece akcije i prezentaciju samih zadataka prezentirao kapetan
bojnog broda Ljubiša Beara. Na tom pripremnom sastanku sjeca se da je
bio nazocan tadašnji zapovjednik garnizona vojne policije na
Dracevcu major Tole Žarko, zapovjednik vojne policije Vinko Pejic,
nacelnik službe KOG-a VPO-a k.b.b. Miloje Karanovic sa suradnicima,
nacelnik organa bezbjednosti komande VPO-a kb.b. Ljubiša Beara sa
suradnicima, k.b.b. Zdravkovic Nikola, Maric Milorad. Na sastanku su
i nazocni organi bezbjednosti 82. PC-a Crnko Stojan i Zoran Atelj
...". Bila je to operacija ,,Glava", a uhiceni civili su nakon
uhicenja sprovedeni u vojni zatvor ,,Lora", nakon cega su
sprovedeni u Sarajevo. Ovdje treba jasno povuci paralelu, kako su u
Splitu upravo osudeni hrvatski branitelji za navodna uhicenja i
mucenja srpskih civila i vojnika, dok se istovremeno, slucaj ovakvih
agresorskih akcija jednostavno, politickom naredbom rješava prema
Zakonu o opcem oprostu. Zanimljivo je, medutim, kako se Opcinsko
državno odvjetništvo sukobilo sa Županijskim i sa svojim šefovima u
Zagrebu i inzistira na žalbi protiv rješenja o primjeni oprosta, te
nastavak postupka protiv optuženih.

Opcinsko državno odvjetništvo u Splitu smatra da nema zakonske
osnove za oprost

Dana 13. veljace 2006. godine Opcinsko državno odvjetništvo u
Splitu podnijelo je Žalbu Županijskom sudu u Splitu protiv rješenja
Opcinskog suda kojim se na pcinitelje ovih kaznenih djela primjenjuju
odredbe Zakona o opcem oprostu i obustavlja se daljnje kazneno
gonjenje istih. Zamjenik opcinskog državnog odvjetnika Frane Bojcic
smatra kako je sud odlucio protivno zakonskim odredbama.
,,Obrazlažuci svoju odluku, sud smatra da su za ova kaznena djela
ispunjeni uvjeti za primjenu Zakona o opcem oprostu zbog cega je
protiv njih valjalo obustaviti kazneni postupak. Optuženici da su
poclinili kaznena djela unutar vremenskog razdoblja od 17. kolovoza
1990. do 23. kolovoza 1996. i da su djela pocinjena u svezi sa
agresijom u Republici Hrvatskoj. Smatramo kako je pobijano rješenje
neutemeljeno. Naime, optuženike se tereti da su kaznena djela
pocinili u Splitu ... kaznena djela mogu biti predmet oprosta samo
ukoliko su pocinjena na bojištu ili na drugom podrucju zahvacenom
ratnim operacijama ...". Slijedom presedana koji postoje u dvije
odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (I Kž-675/1995-3 od 7.11.1995.
i I Kž-965/1993-3 od 22.12.1993.). Medutim, nakon zakonitog
postupanja ODO u Splitu Županijsko državno odvjetništvo zahtijeva od
istih povlacenje žalbe.

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu zahtijeva od Opcinskog
povlacenje žalbe i na taj nacin štiti JNA zlocince i agresore

Tako je vec 31. ožujka 2006. na Žalbu ODO u Splitu reagirao Michele
Squiccimarro (pravim imenom Mihajlo Petrovic) koji zahtijeva
povlacenje ranije žalbe ODO u Splitu protiv rješenja Opcinskog suda
u Splitu kojim se protiv Beare i ostalih obustavlja kazneni postupak.
,,U kaznenom predmetu vašeg gornjeg broja protiv Ljubiše Beare i dr.
... podnijeli ste žalbu proitiv rješenja Opcinskog suda u Splitu ...
od 27. sijecnja 2006. kojim se obustavlja kazneni postupak protiv
okrivljenika. Predmetnim rješenjem Sud je po službenoj dužnosti
obustavio kazneni postupak protiv okrivljenika zbog predmetnog kaznenog
djela primjenom Zakona o opcem oprostu ... Odredbom cl. 4. navedenog
Zakona protiv rješenja suda iz cl. 2. tog zakona državni odvjetnik
ne može izjaviti žalbu ako je Sud primjenio oprost u korist
pocinitelja kaznenih djela za koja se tim Zakonom daje oprost u okviru
pravne kvalifikacije kaznenog djela koju je utvrdio državni odvjetnik.
Slijedom navedenog vaša žalba bi bila nedopuštena pa je stoga
potrebno da odustanete od podnesene žalbe i o tome nas izvijestite".
Potpuno je sigurno kako je ovakvo postupanje Suda i Državnog
odvjetništva zaštita pocinitelja zlocina i kaznenih djela na strani
agresora, dok se u isto vrijeme protiv hrvatskih branitelja u cijeloj
Hrvatskoj izricu najviše zatvorske kazne. Cetnici i jugo oficiri
zašticeni su Zakonom o opcem oprostu a hrvatski su branitelji krivi
jer su uspjeli obraniti i stvoriti neovisnu hrvatsku državu. To je
poruka ovakvih procesa, kojima se ocito orkestrira i dirigira iz
politickog vrha.

Domagoj Margetic