PREŽIVILA SAM - MOJA JE DUŽNOST SVJEDOCITI ISTINU

Hrvatski Vjesnik (4.3.06) iz Melbourne opet je objavio udbine laži,
dezinformacije i klevete o udbinim žrtvama. Ovoga puta, putem javnog
pisma, izdajnika i dezertera Bugojanske grupe Frane Pericica,
upuceno meni Ruzici Andric. Dok je živio u Australiji, Pericic je
bio poznat kao Franjo. Od povratka u Hrvatsku, promjenio je ime u
Frane. Na Pericicevo objavljeno pismo, potreban je odgovor.

Pericicu, sa tvojim zlonamjernim klevetama i lažima, sve što si
ti postigao, meni si dao priliku da na javnost iznesem do sada
nepoznate tvoje zlocine, tvojih istomišljenika, i vaših saveznika.
No pocecu redom.

Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo(HRB)
Pericicu, uzalud je tebi i tvojim suradnicima poricati, da Bratsvo
nije izdavalo iskaznice. Bratsvo je izdavalo iskaznice. Iskaznicu ste
dali i mom pok. mužu Ambrozu. Ja sam to dokazala sa objavljenim
dokumentom (Spremnost 31.10.2000). Ti Pericicu i tvoji udbini
suradnici možete koliko god hocete urlikati, vikati i poricati da
Hrvatsko Revolucionarno Bratsvo (HRB) nije bila udbina organizacija.
HRB-o bila je udbina teroristicka organizacija. I zato vi pokušavate
svim silama prikriti tko su bile stvarne vodje Bratsva. I to je razlog
zašto ti Pericicu kao i drugi udbaši, od likvidacije Bugojanske
grupe do danas, neprekidno i kontinuirano ponavljate laži, da su
braca Andric i Pave Vegar formirali Bratsvo i da su bile vodje i
mozgovi te zlocinacke organizacije. Mrtvu bracu Andric i Vegara, vi
blatite sa vašim zlocinima.

Bugojanska grupa
Kao i drugi udbaši prije tebe, i ti Pericicu udavio si se u lažima,
sa izjavom da je Bugojanska grupa samostalno planirala Bugojansku
akciju 1972. Evo nepobitnih dokaza i cinjenica. U javnoj objavi
vodstva HRB-a (Hrv. Vjesnik 25.12.1966) vodstvo je priznalo da su
oni bili inspiratori i organizatori Bugojanske akcije, da su poslali
Bugojansku grupu u akciju 1972 i da je Bugojanska akcija bila
razradena u operativnom odjelu HRB-a, pod tajnim kodom "Planinska
Lisica. I tvoj suradnik B. Vukušic, tu izjavu Bratsva objavio je u
njegovoj knjizi "Tajni rat udbe protiv hrvatskoh iseljeništva"
Javno si me upitao Pericicu, tko je ste vi mlade hrvate poslali u
smrt. Ti to dobro znaš, ali se praviš da neznaš. No, da te
podsjetim. U smrt ste poslali Bugojansku grupu. I mladi Bugojanci nisu
bili jedini. Tvoja izjava da je moj suprug Ambroz ponjeo sa sobom žig
Bratsva u Evropu, još jedna je laž. Žig Bratsva uvjek je držao Jure
Maric. On je bio jedan od najmocnihih vodja Bratsva.

Mirko Vlasnovic
2004, u Hrvatskom klubu u Sydney-u, po prvi puta, javno je bio prikazan
dokumentarni film sa sudjenja cetvorici uhvacenih Bugojanaca na
vojnom sudu u Sarajevu 1972., Jedna od njih Mirko Vlasnovic davajuci
iskaze sudu, o tebi Pericicu doslovno rekao je: "Pocetkom ove
godine Pericic mi je rekao, da sam odredjen da idem u Evropu izmedju
20 i 25. Ja nisam otišo do tog datuma. Pericic je došao u kucu
.... rekao da cu biti skracen za glavu ako nekrenem. I upozorio me
ako imam što sa ženom kucu, ili nešto na svom imenu da napravim
punomoc" Ovaj dokumentarni film umnožen je i poslan Hrvatima
širom svijeta.

Otrovani metci.
Poslije odlaska Bugojanaca, ja sam bila uhicena u Francuskoj. Pri
policiskom pretresu, u putnickoj torbi Mudronje koju je on ostavio u
Ambrozovom i mome stanu, policija je našla, otrovane metke. Tko je
postavio te metke, Mudronja ili ti Pericicu? Ili oba dvojica vas. Ja
bi to i danas želila saznati. Ja bi takodjer želila znati, gdje je
Jure Maric, isto kao i ti dezerter i izdajnik Bugojanske grupe i jedan
od najmocnijih vodja Bratsva. Zašto on neizadje na javnost. Zašto
neizadu na javnost drugi mocnici iz Bratsva, poput Sarica, brace
Butkovic, brace Goreta, Gojevica, Bošnjaka i drugih koji su u
Bratsvu imali puno vecu poziciju od tebe.

Ambrozov auto
Tvoja izjava da ste se ti i pok. Glavaš vratili sa Adinim autom u
Ambrozov i moj stan u Francuskoj, tvoja je laž. Prvo, Ado nije imao
auto. Drugo, sa tobom se nije vratio pok. Glavaš. Sa tobom se vratio
Mudronja. Ti i Mudronja vratili ste se u Francusku sa Ambrozovim autom.
Vas oba dvojica, dezertirali ste Bugojansku grupu na samoj
austrisko-jugoslovenskoj granici. Tvoja tvrdnja da vas je docekala u
Francuskoj policija su izmišljene bajke. Ti i svi tvoji suradnici i
istomišljenici, odabrani ste narod. Bez obzira kakav ste zlocin
napravili, bez obzira u kojoj zemlji ste djelovali ili bili, vi ste
bili i ostali nedodirljivi.

Marko Mijic
Za Mijica ste morali priznati da je udbaš, jer se to više nije moglo
sakriti. Marko Mijic i njegov brat živili su u Sydney-u. Ambroz i ja
živili smo u Melbourne. Znaci 1000 kilometara razdaljine. Ambroz i
ja upoznali smo Marka kada ga je vodja Bratsva Jure Maric, poslao kod
Ambroza i mene dok smo živili u Melbourne i ti to dobro znaš
Pericicu. Njegovog brata niti Ambroz niti ja nismo nikada upoznali.
Tvoja izjava da sam ja poznavala bracu Mijic bolje od vas sviju, još
je jedna zla kleveta. U tvojoj kuci Pericicu spakovan je otrov
"cijankali".Vi ste poslali Marka, da taj otrov odnese u
Jugoslaviju. On je odnjeo otrov u Jugoslaviju. U Jugoslaviji on je
ostao živiti ugodan život. Na racun toga otrova, jugoslovenski
komunisti okrivili su Bugojansku grupu da je namjeravala otrovati
beogradski rezervouar vode. Marko se takodjer po vašem planu trebao
prikljuciti Bugojanskoj grupi, cim zapocnu oružani sukobi sa
jugoslovenskom vojskom. Kao i drugi udbaši, ni on se nije grupi
prikljucio. Ti to sve dobro znaš Pericicu. Dakle tvoja izjava, da
udba od Marka nije mogla saznati detalje o Bugojanskoj akciji, još
je jedna laž.

Djordje Licina
Jugoslovenski komunisti i njihovi udbaši maheri su, da na perfidan
nacin kriminiliziraju i sotoniziraju njihovu žrtvu. To je što vi
meni cinite decenijama. Ovo nije prvi puta da vi iz Bratsva mene
pokušavate povezati sa Licinom. Sa klevatama, bacate vaša zlodjela
na mene. Kao što sam vec spomenula, u javnoj izjavi vodstva HRB,
izjavljeno je: "Bugojanska akcija bila je razradena u operativnom
odjelu HRB-a, pod tajnim kodom "Planinska Lisica" Poznato je, da je
Licina napisao knjigu o Bugojnskoj grupi, "Tragom Plave Lisice"
Svako onaj koji poznaje imalo politiku, složice se sa mnom, da se
nije slucajno dogodilo, da je Bugojanska akcija razradjena i planirana
pod tajnim kodom "Planinska Lisica, i da je Licina dao naslov
njegovoj knjizi "Tragom plave lisice". Što se tebe tice
Pericicu, ti si zaboravio da si se ti opozvao na vjerodostojnost
Licininog pisanja 1994 u zagrebackim novina Panorama.

Optužbe
Pericicu, ti mene krivo optužuješ da ja blatim i napadam, HRB-o,
Božu Vukušica, i sve vas. Ja vas nisam niti blatila niti napadala.
Sve što sam ja ucinila, ja sam na javnost iznjela vaše zlocine. HRB
bila je udbina teroristicka organizacija. Sama ta cinjenica blati
Bratsvo. Vi udbaši iz Bratsva oblatili ste sami sebe sa vašim
strašnim zlocinima. Bože Vukušic sam je sebe oblatio, sa njegovim
zlocinima i nedjelima.

Bože Vukušic
Cinjenica je, Vukušic je napisao udbine laži o Bugojanskoj grupi i
meni u njegovoj knjizi "Tajni Rat udbe protiv hrvatskog
iseljeništva" Dok je radio kao samostalni istraživac u Komisiji
za ratne i poratne zlocine, Vukušic je imao na uvidu moj potpisani
izvještaj o Bugojanskoj grupi i vodstvu Bratsva. On je imao na uvidu i
potpisana pisma djece Bugojanaca. Ja sam Vukušicu dala ponudu i
priliku da dodje u Australiju i da pregleda tajne arhive Bratsva. On
je ignorirao datu mu ponudu. On je takodjer ignorirao moju izjavu i
pisma djece Bugojanaca. Dok je Vukušic radio u Komisiji, on i njegovi
drugovi sprjecili su da tadašnje hrvatske vlasti istraže slucaj
Bugojanske grupe. Sprjecili da hrvatske vlasti daju Bugojancima
zasluženi status hrvatskih bojovnika.
Vukušic, po njegovoj izjavi, služio je zatvorsku kaznu u
Njemackoj, ali je perfidno izbjegao reci zašto je stvarno bio u
zatvoru. Prema izjavi D. Parage (Zadarski list 19 i 20.01.2002)
Vukušic je u Njemackoj optužen i osudjen za ubojstvo Jusufa Tatar.
Istu informaciju i ja sam dobila iz drugih izvora. Prema tim izvorima
Jusuf je bio albanaske nacionalnosti. Cinjenica je, i pored
Vukušiceve kriminalne prošlošcu, njega je neka nevidljiva mocna
ruka izvadila iz njemackog zatvora 1991 i vratila ga u Hrvatsku. Preko
noci Vukušic je postao mocnik u politickom životu Republike
Hrvatske. Tvoja izjava Pericicu, da je Vukušic patio za Hrvatsku
izmišljena je bajka. Oni koji su istinski patili i žrtvovali se za
Hrvatsku, prognani su, i poniženi. Prognani su i poniženi i
bojovnici Domovinskog rata, pa iz ocaja mnogi sami sebi oduzimaju
život. Prognani su i poniženi i hrvatski generali. To su cinjenice
Pericicu.

Privilegije
Tvoja izjava, da si se ti, i tvoji brojni suradnici vratili u Hrvatsku
iz rodoljublja i da netražite nikakve privilegije, farizjeska je
izjava. Vi ste se u Hrvatsku vratili po zadatku. Isto kao što se po
zadatku bili poslani u strane zemlje, da se infiltrirate medju
hrvatskim emigrantima širom svijeta. Vama nije bilo potrebno tražiti
privilegije. Vi ste ih dobili cim ste se vratili u Hrvatsku a mnogi su
dobili i mocne pozicije. Ja sam želila da sa mojom djecom dodem u
Hrvatsku, Želila sam da im pokažem zemlju iz koje su potekli. Ja to
nemogu uciniti. Iz Hrvatske poslali ste mi poruku, da niti ja niti
moja djeca nedolazimo u Hrvatsku. Iz Hrvatske stizala su nam i
prijeteca pisma.

Republika Hrvatska
Ti Pericicu i drugi udbaši iz Bratsva, sustavno javno ponavljate da
ste borili za Hrvatsku Državu i da ste je vi stvorili. Vi se nikada
niste borli za Hrvatsku državu. Vi ste se borili i još uvjek se
borite za vašu osobnu korist i za interese onih sila, za koje se borio
i krvnik Tito. Sa zlocinima i terorom vi udbini teroristi nastavili
ste, i nakon stvaranja Republike Hrvatske. Navodim samo par nepobitnih
cinjenica. Vi ste prevarili i zaveli Hrvatski Državni Sabor, sa
izjavom koja je poslana iz Australije. Vi zavodite i varate hrvatske
intelektualce i narod. Po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovi predstavljali
ste javno i privatno udbašicu Katarinu, kao ženu moža muža Ambroza.
U knjigama "Povjest Hrvata Australije i Hrvati Australije" vaši
suradnici napisali su da je Katarina supruga moga muža Ambroza.
Devedesetih godina djete pok. Ilije Glavaša, bilo je uvedeno u zamku
da bude ubijeno. Spasio ga je covjek sa savješcu. Kada sam ja
pocela sa objavljivanjem mojih canaka, usljedili su vaši
teroristicki napadi i napadi vaših saveznika. 1994 u roku od dva
tjedna izvršeni su napadaji na život Ambrozova i moga sina, i na moj
život. Ovi napadi bili su izvedeni po udbašima iz Bratsva. Napad na
život na moga sina izveo je J. Z., sin vašeg suradnika iz Bratsva.
Vaša djeca preuzimaku zlocinacku profesiju svojih oceva. U napadu
na moj život sudjelovala je žena Vidak i covjek Maric. Te iste 1994
godine, vaš saveznik Hay zloupotrjebio je njegovu poziciju, da
maltretira nas obitelj Ambroza Andrica u našem stanu. Tom prilikom,
doslovno, on mi je rekao: "Ne idi medju Hrvate, neidi niti u hrvatsku
crkvu ako sebi želiš dobro". Opet 1996. tvoji istomišljenici
Pericicu ovdje u Australiji, uz pomoc vaših saveznika pokušali su
poslati moga i Ambrozovog sina, nevinoga i zatvor. Pokušali su to
uciniti sa slicnim scenariom, sa kojim je optužena i osudena
šestorica nevinih hrvata u Sydney-u. Svakako da sam poduzela
zakonske korake protiv ovih zlocina. O tome postoji službena
dokumentacija. Zlo koje su napravili vaši ssaveznici Page i Eldri
nama obitelji Ambroza Andrica, i danas je bolan za mene kao majku.
Vaši saveznici iz državnih i nedržavnih ustanova, organizacija,
sveucilišta itd., zloupotrebljavali su njihove pozicije, kršili su
zakone svoje zemlje da vas štite i pomažu. Bez njihove zaštite i
pomoci vi nebi imali uspjeha.

Terorizirali ste i opljackali hrvatske udovice i djecu.
Pericicu, praviš se da neznaš o teroriziranju, pljackanju,
silovanju i blacenju hrvatske djece i udovica. Ti dobro znaš, da ste
vi iz vodstva bratstva sa vašim suradnicima, orkestirali sve zlocine
ucinjene protiv djece i udovica, oženjenih Bugojanaca. Izutetak je
bila udovica Adolfa Andrica. Ona je zajedno sa vama sudjelovala u
zlocinima. O nama ostalim udovicma i djeci oženjenih Bugojanaca,
širili ste prljave i grozne laži medju Hrvatima širom svijeta.
Širili ste ih i pred clanovima naših obitelji. Evo dokaza. U pismu
udovice pok. Ilije Glavaša, o tvome istomišljeniku Babicu ona piše:
"Babic je bio kod moje svekrve pa je njoj rekao da sam ja "slaba
žena" i da nisam zaslužila da me on pošten covjek pomaže"
(vidi prilog A) I mene ste blatili pred mojom obitelji. Vi udbaši iz
Bratsva, od hrvatskih emigranata širom svijeta, skupili ste stotine
tisuca dolara u ime Bugojanaca i njihove malodobne djece. Od tog
novca dali ste mrvicu djeci, toliko da se nemože kazati da niste
ništa dali. Ostali novac stavili ste u svoj džep. Vi ste
materijalno opljackali i tu malodobu djecu i hrvatske emigrante.
Djecu Bugojanaca opljacakali ste i za njihovo djetinstvo i njihovu
buducnost. Ta djeca dok su živi nosice teške posljedice vašega
terora. Dok ste vi javno farizejski vikali slava Bugojancima, u isto
vrijeme djeca i ja bili smo prognani i terorizirani. Živili smo u
bjedi, gladovali smo. Gladovala je i živila u bjedi i udovica i djeca
clana Bugojanske grupe Ilije Glavaša. U njezinom intervju Spremnosti
opisala je slikovito progone, samocu, glad i bjedu u kojoj je živila
sa malom djecom. U prvom izdanju njezine knjige "Tati Bugojancu"
ona je takoder opisala strahote kojima su bile izložene udovice i
djece oženjenih Bugojanaca. Istina je, udovica pok. Glavaša danas
govori drukcije. Iz kojih razloga to samo ona zna. Najmladi sin
Ilije Glavaša rodio se za vrijeme Bugojanske akcije. U njegovom pismu
(Spremnost 12.1.2001) napisao je: " Ja bi želio znati, zašto su
obitelji Bugojanaca tretirani kao prljavština. Svatko je bio voljan da
hvali Bugojance ...."
U mome sjecanju, još uvjek, svježan je onaj dan kada si me ti
Pericicu pred mojom malodobnom djecom seksualno napao. U pismu
datiranom 27.3.1977 udovice clana Bugojanske grupe I. Glavaša, o tebi
ona je napisala. (vidi prilog A) "Sto se tice Franje on ce se
imati kada da zastidi prijavila sam ga policiji i rekla sam ga i Luci,
što i kako medu njima bude nije me briga". Iz vrlo dobrih razloga
vjerujem, da si ti seksualno napao i nju pred njezinom djecom i da je
zato nazvala policiju i da je to rekla tvojoj ženi Luci. Cerka pok.
Glavaša u njezinom objavljenom pismu (Spremnost 23.1.2001) napisala
je; "Ja sam selsualno zlostavljana od svoje cetvrte godine i to je
trajalo sve do moje 16 godine" Udovica jednog Bugojanca je takodjer
bila silovana. Tvoj istomišljenik I. Butkovic meni je se prijetio,
ako nebudem šutila da ce i moja kcer biti silovana, kao i kcer
pok. Glavaša.
O udovici pok. Vlasnovica proširili ste laž, da se udala za srbina.
Tu istu laž ti si Pericicu rekao i meni. Istina ja ovo nemogu
dokazati, ali ti znaš da je to istina. Ove prljave laži, širili ste
dok se udovica Vlasnovica mucila da preživi sa troje male djece.
Isto je prošla i supruga i djeca ubijenoga clana Bratsva pok.
Cindrica. Isto je prošla Bianska (Dada) Pujic, supruga ubijenog
clana Bratsva, Pujica. Nju ste nazvali "Vesela udovica " Lista
bi se mogla nastaviti.

Hrvatski tjednik Spremost i g. Fabijan Lovokovic.
Tvoja izjava da ja širim laži i mržnju uz podršku i pomoc raznih
službi i urednika Spremnosti, je ništa drugo nego zla kleveza. Ti si
Pericicu krivo optužio g. Lovokovica, da je objavljivao moje
clanke iz koristoljublja. Nasuprot tvoga klevetanja, g. Lovokovic sa
objavljivanjem mojih clanaka, sebe je izložio mnogim neugodnostima.
Onima koji su na njega vršili pritiske da neobjavljiva moje clanke,
gospodin Lovokovic nudio im je, da oni napišu njihovu verziju o
Bratsvu i Bugojanskoj grupi koju je on bio voljan objaviti. Medjutim
nitko od njih nije prihvatio datu im ponudu. Vi iz Bratsva i vaši
istomišljenici uvjek ste mrzili i klevetali g. Lovokovica. I ne samo
klevetali vec i terorizirali. Ja to dobro znam. Dobro se sjecam,
kako ste sa otrovnim lažima navodili mlade hrvate da ga ubiju. Pravo
je cudo da je g. Lovokovic preživio. Ja bi želila znati, zašto vi
iz Bratstva napadate i g. Lovokovica za moje clanke. Ja sam ih
pisala, i ja sam za njih odgovorna, a ne g. Lovokovc. Moji clanci
bili su objavljeni u Spremnosti. Red je bio Pericicu da si tvoje
pismo uputio na Spremnost. Ja ti garantiram da bi bilo objavljeno.
Urednik Spremnosti g. Lovokovic je covjek, koji vjeruje u slobodu
govora. Umjesto da tvoje pismo pošalješ na Spremnost, ti si ga
kukavicki dao Hrvatskom Vjesniku da ga objavi. Hrvatski Vjesnik ima
dugu povjest objavljivanja udbinih dezinformacija i laži o Bugojanskoj
grupi. Tvoje uvrijedljive rjeci i javna prjetnja upucene g.
Lovokovicu, odraz je krvolocnog jugoslovensko-komunistickog odgoja.

Ivica Šimunovic
Bez ikakvih dokaza, vi udbaši vec dugo vremena ponavljate da je Ivica
Šimunivic bio udbaš. Poslije neprekidnog i kontinuiranog
ponavljanja da je Šimunovic udbaš, ti si se sada Pericicu javno
pojavio, i lažno izjavio da sam te ja upoznala sa Šimunovicem. Tvoja
zla namjera, prozirna je. Ti dobro znaš Pericicu da je Šimunovic
nabavio najveci djeo oružja za Bugojansku grupu i da je on svojim
novcem platio oružje. Tebi je dobro poznato da su vodje Bratsva,
obecali Šimunovicu da ce mu vratiti njegov novac što ga je
potrošio za nabavku oružja. Kasnije, kada su odbili vratiti novac
Šumunovicu, proširili su pricu da Šimunovic nije ništa znao.
Zar si zaboravio da si i ti, sa Šimunovicem to oružje prebacivao u
Austriju. Bože Vukušic prvi je javno optužio Šimunovica da je
udbaš. Od tada njegovi udbaški suradnici i istomišljenici, tu pricu
neprekidno i kontinuirano ponavljaju. Ponovio si je i ti.
Jugo-komunisti i njihovi udbaši su uvjek radili na principu,
"ponavljaj laž i narod ce povjerovati" Poslije neprekidnog i
kontinuiranog ponavljanja udbaša, da je Šimunovic bio udbaš, i ja
sam bila posumunjala u Šiminovica.
Slika mi je postala jasna, kada me je obiteljski clan jednog
Bugojanca nazvao iz Hrvatske i informirao me, da mu je dat uvid u
udbine arhive. On me je obavjestio da je u udbinim arhivima zapisano,
"da je poslije odlaska Bugojanaca, Šimunovic postavio bombu na
biciklo moga i Ambrozovog tada šestogodišnjeg sina, da je Šimunovic
bio moj ljubavnik, da je Šimunovic dobivao od mene informacije o
Bugojanskoj akciji itd". Ove laži napisane u udbinim arhivima,
dokaz je da je udba u njihovim zapisima, zapisivala fabricirane laži o
njihovim žrtvama i da je zamecala trag njihovim teroristima i
ubicama. Isto su cinili i udbini saveznici iz stranih tajnih službi
i policija. Za vrijeme Domovinskog rata, njihove fabricirane laži o
nekim clanovima Bugojanske grupe, bili su objavljene u stranim
knjigama. U pismima nekih udbaša, koje sam našla u tajnim arhivima
Bratsva, procitala sam fabricirane laži o dogadjajima koji su meni
dobro poznati, i o nekim clanovima Bugojanske grupe. Ocito je,
koordinacija Udbe, udbaša i njihovih saveznika bila odlicna.
Što se tice Šimunovica, cinjenica je i gola istina, kada sam se ja
1972. našla u bjegu sa dvoje male djece, niti ti Pericicu niti itko
iz bratsva niste mi htjeli pomoci. Jedini koji mi je pružio pomoc
bio je Šimunovic. Po njegovoj preporuci pomoc su mi dali, profesor
Colak, i svecenici Kozina i Kelava. Gola je istina, da nije bilo
Šimunovica, profesora Colaka, svecenika Kelava i Kozine ja sa
djecom nebi preživjela. Da je Šimunovic bio udbaš, za sigurno ja i
moja djeca nestali bi bez traga 1972. Cinjenica je, što je javno i
dokazano, da svaki hrvat ili hrvatica koji su se usudili pomoci djeci
i udovicama Bugojanaca, ili se samo ponašati prijateljski spram njih,
našli su se pod brutalnim napadima vas udbaša i vaših saveznika.
Neke su probali i ubiti, kao što je bio slucaj Mile Kodžomana.

Doza razumjevanja
Tvoja izjava Pericicu. da si ti i tvoji suradnici s dozom
razumjevanja podnosili moje takozvane "izazove" i da ste
izbjegavali javno reagirati, farizejska je izjava. Hrvati širom
svijeta znaju, da vi decenijama vodite propagandni rat protiv mene.
Vodili ste ga i još ga vodite, preko Hrvatskog Vjesnika, preko
interneta, pute E-maila itd. itd. Vodili ste ga i preko Slobodne
Dalmacije. Slali ste i još uvjek šaljete vaše emisare medju
domovinske i iseljene Hrvate, da o meni šire prljave laži. Ja sam
svjedok vaših zlocina, i to je jedini razlog zašto vi decenijama
vodite propagandni rat protiv mene. Iz istih razloga vi mene
neprestalno blatite i klevetate.

Ponuda
Sa tvojom takozvanom ponudom ti si Pericicu mene oklevetao da sam
"tajno i javno prisluškivala i snimala" šestoricu Hrvata iz
Melbourne i Gellonga. Sa tvojim lažima, sam si sebi skocio u stomak.
Nije bilo nikakve šestorice u Melbourne i Gellongu. Samo u Sydney-a,
bila je šestorica mladih Hrvata poznati kao "Hrvatska šestorka"
Kao i Bugojanska grupa prije njih, i oni su bili optuženi da su htjeli
zatrovati rezervoar vode. Sva šestorica tih mladih Hrvata, bili su
nevini optuženi i osudeni na duge zatvorske kazne. 1991 na
australskoj televiziji pojavio se srbin Vitomir Mišimovic. On je
priznao da je radio za udbu. On je priznao je, da ga je udba poslala
da se infiltrira medju hrvate. On je ispricao kako je ostvario plan
udbe da "Hrvatska šestorka" izgledaju krivim. Prema njegovoj
izjavi, poslije uspješnog zadatka, on se vratio u Jugoslaviju,
nastanio se u Bosnu, gdje mu je data farma svinja. Mišimovic je
medju hrvatima Australije bio poznat kao Vice Virkez. Kao i Bože
Vukušic, i ti isto, mene si oklevetao sa zlodjelima Mišimovica.
Mislim da nije potrebno spomenuti tko je uveo Mišimovica u Hrvatsku
zajednicu. Dolazak Mišimovica na australsku televiziju, organizirali
su tvoji istomišljenici ovdje u Australiji, da stvore sliku da i oni
rade u interesu Hrvatske države i da postignu druge politicke
ciljeve. Ali nisu bili uspješni, kako su mislili da ce biti.

Uvjet
Pericicu ti si dezerter. Ti i tvoji suradnici ste izdajnici i
teroristi. Tvoje ruke i ruke tvojih suradnika okrvavljene sa nevinom
krvlju. Krvlju mladih Bugojanaca, krvlju moga supruga i djevera i svih
znanih i neznanih vaših žrtava. Prema tome, ti Pericicu nisi u
poziciji da postaviš uvjete bilo kome, a kamoli meni. U bilo kojem
smislu, tvoj uvjet Pericicu, da ti dostavim moje zapise idiotski je.
Od kako sam objavila neke djelove mojih zapisa, udbaši svim silama
nastoje doci do njih. Za utjehu tebi Pericicu i drugim udbašima,
dajem do znanja. Moji zapisi su u sigurnim i poštenim rukama.

Spomenik Bugojanske grupe
Dok ponavljate kao papagaji da štujete žrtvu Bugojanske grupe u isto
vrijeme širite laži i dezinformacije o grupi. Kao i drugi udbaši
prije tebe i ti si bio brz Pericicu da se javno pohvališ, da ste
podigli spomenik Bugojanskoj grupi. Istina je, podigli ste spomenik..
Ali ga niste podigli iz poštovanja. Podigli ste ga iz koristoljublja.
Da sebe prikazete domoljubima i dobrim ljudima. Na spomeniku nema
imena Bugojanaca. Sve što ste napisali na tom spomeniku je: "Hod
prema hrvatskoj slobodi Lipanj 1972-2002, Raduša". Sa ovim natpisom
vi se ismijavate sa mrtvim Bugojancima. Kada su Bugojanci Lipnja
mjeseca 1972. pošli u akciju, oni su hodali prema smrti. U smrt si ih
uveo i ti Pericicu sa drugim udbašima. Od likvidacije Bugojanske
grupe do danas vi beskonacno profitirate na krvi Bugojanaca i berete
lovorike na žrtvi koju su mladi Bugojanci dali za njihovu zemlju i
njihov narod.

Razlika
Ti i tvoji istomišljenici neprestalno uporedivate sebe sa clanovima
Bugojanske grupe. To cinite, da uvjerite javnost da poštujete
Bugojance i da ste i vi dobri ljudi i rodoljubi. Razlika izmedju vas
i Bugojanaca je velika: Bugojanci su bili istinski rodoljubi, casni i
dobri ljudi. Ti Pericicu i tvoji suradnici ste izdajnici, teroristi
i zli ljudi. Vi niste samo teroristi i zli ljudi. Vi ste i kukavice.
Kukavicki ste proganjali i terorizirali nezašticenu malu djecu i
udovice, cije ste oceve i muževe uveli u zamku da budu poubijani.
Jedna od tih udovica sam i ja.
U ime Ambroza
Pericicu, mizerijo ljucka, poslije svih zlocina što si ucinio,
kako si se usudio govoriti u ime moga casnoga i plemenitog supruga
Ambroza. Ti i tvoji istomišljenici niste dostojni poljubiti zemlju
kojom je on hodao. Mene si oklevetao, da ja blatim moga supruga i sve
Bugojance. Zli covjece, kako si se usudio to izjaviti, kada hrvatska
javnost zna da ja decenijama branim Bugojansku grupu od udbaških
laži i dezinformacija.

U ime cijih interesa
Moji objavljeni clanci bili su poduprti sa dokumentima. I pored toga
Pericicu ti si mene javno nazvao lazljivicom. Javno si me upitao, za
ciji interes ja tvrdim da je Hrvatsko Revolucionarno Bratsvo (HRB)
udbina organzacija. Ovo ti je moj odgovor. U ime interesa Hrvatske
Države. U ime interesa Hrvatskog naroda. U ime istine. U ime istine o
Bugojanskoj grupi i nama udbinim žrtvama. Ja cvrsto stojim iza mojih
rjeci i stojacu sve dok sam živa.

Poruka
U Lipnju mjesecu ove 2006 godine navršava se trideset cetvrta
obljetnica od kako ste zaveli i uveli mlade Bugojance u jugoslovensku
zamku da budu poubijani. Na ovu obljetnicu muckog izdajstva i ubojstva
Bugojanske grupe. ja imam par poruka za tebe Pericicu, za Marica,
Bošnjaka, Sarica, Gojevica, Mudronju, bracu Butkovice, i sve druge
vaše suradnike.
1. Vi ste pocinili strašne zlocine svjesno i dobrovoljno. Pocinili
ste ih za judine srebrnjake. Vi živite u strahu zbog vaših zlocina.
Oslobodite sebe. Priznajte vaše zlocine i zamolite vaše žrtve da
vam oproste.
2. Protiv svih pravila ja sa preživila. Moja je moralna dužnost da
svjedocim istinu. Moj suprug Ambroz i moja braca Bugojanci, da su
živi, bili bi na mene ponosni, za otpor koji sam dala vama udbinim
teroristima i zlocincima.
3. Još jednom, ja tražim od vas, prestanite širiti laži o
Bugojanskoj grupi. Prestanite blatiti Bugojance. Prestanite koristiti
Bugojansku grupu za vaše koristoljublje.
4. Držite na umu, istina je na mojoj strani. Držite na umu, svaki
puta kada ja cujem da širite laži o Bugojanskoj grupi, ja cu se
nastavit boriti protiv vaših laži, dokle god mogu. Kada prestanem to
ce znaciti da ste me ili ubili ili totalno razorili.
5. Vaši prljavi trikovi neuspjevaju više. Hrvatska javnost svatila
je, da vi cekate da moje izjave i objavljeni dokumenti padnu u
zaborav, a onda vi opet izadete na javnost sa vašim lažima i
dezinformacijama. Osudujem se se proreci, kada padne u zaborav ovaj
moj clanak, objavljeno pismo udovice Ilije Glavaša i izjava M.
Vlasnovica, opet ce se na javnost pojaviti jedan od udbaša ili
udbašica u svijetlu njegove/njezine zle cudi, da šire laži o
Bugojanskoj grupi, meni i drugim udbinim žrtvama.

Ružica Andric
Ostaje odana Bugojanskoj grupi
Lipanj 2006