Antifašisti   ili  Hrvati?

Cini se da je danas u hrvatskoj popularnije reci da si “antifašista” nego da si Hrvat. Pitamo se zašto je to tako. Hrvati koji su se borili za NDH ili su izginuli ili su vec u velikoj starosti da se njiih više ništa i nepita. Ipak, vladajuci elementi u državi ovjekovjecuju neki “antifašizam” ili iz velike mržnje za domoljubne Hrvate ili u obranu svoje svijesti zbog velikih zlodjela koje su nanijeli hrvatskom narodu. Toliko godina su blatili i Hrvatsku i Hrvate da danas, ti isti koji su na vlasti, nemogu se oprati od svojih lažnih tvdnji.

Mnogi još uvijek tvrde da je NDH bila fašisticka država jer je bila saveznik Hitlera, Musolinija i Japana. Ovo zbilja nije nikakav dokaz, niti logican zakljucak. Velika potpora Anglofrancuza Jugoslaviji prisilila je Pavelica i hrvatske nacionaliste (domoljube) da izaberu jedinu drugu opciju a to je bila proosovinska. Dakle, Ustaštvo, kao oslobodilacki pokret, nije bio ideoloski pokret niti je mogao riješavati ideološka pitanja.

U svojim uputama iz inozemstva 1929-1941, Dr. Ante Pavelic piše: “Ustaški Pokret nije nastao radi i u svrhu kakvih ideoloških maxima obcenite naravi, nego je revolucionarni pokret za oslobodenje hrvatskog naroda ispod tudeg gospodstva i za uzpostavu samostalne i nezavisne države hrvatske.. Stoga nije nikada, niti može u buduce biti zadaca pokreta tratiti vrieme i sile za razcišcavanje ideoloških pitanja, nego u prakticnom redu i borbi za postignuce postavljenog cilja, postignuce koje je i uvjet za svaki život hrvatskog naroda ….. To znaci, da zakone može stvarati samo narod po svojim zakonitim zastupnicima, a naravno da za rad na izvršenju zakona jednom stvorenih tim zakonitim putom, nema nikakvih ogranicenja. To znaci, da od rada u Hrvatskoj nije izkljucen nitko, napose ne od života u njoj, tko živi i radi u skladu s narodnim interesima….. Stoga sav rad i borba mora biti koncentrirana na oslobodenje…..Nacelo je Pokreta, da se oslobodenje može postici samo sa borbom, a ne sa kakvim sporazumom ili dogovorom s neprijateljem…..”

Na odogovor jednom novinaru o suradnji sa “nacizmom” i “fašizmom” Dr. Pavelic odgovara:

“Odgovorio sam da NISAM! Suradnja ne samo moja, ni cielog naroda nije bila s nikakvim režimom ili takvim politickim ljudima. Njemacka i Italija su dvije velike nacije. I ONE SU NAŠI NEPOSREDNI SUSJEDI. S NJIMA ŽELI NAŠ NAROD ŽVJETI U DOBRIM ODNOSIMA. NAŠI ODNOSI SU BILI S NJEMACIMA I TALIJANSKIM NARODIMA – NAŠI SUSJEDI. NIJE O NAMA OVISILO KOJI REŽM ILI KOJI SU POLITICKI LJUDI VLADALI U NJIHOVIM DOMOVINAMA. NAŠA BORBA BILA JE POSTIGNUCE I OBRANA NEZAVISNE DRŽVE HRVATSKE.

DRUGI RAZLOG BIO JE ZAJEDNICKA OBRANA PROTIV SOVJETSKE RUSIJE I KOMUNIZMA UOBCE, A POSEBNO JUGOSLAVENSKOG KOMUNIZMA. SVI OVI KOMUNIZMI NISU ŽELJELI NISTA DRUGO NEGO UNIŠTENJE NAŠE DRŽAVNE NEZAVISNOSTI I LIŠITI NAS SLOBODE, A ZA PODLOŽNOST NJIHOVIM TIRANIJAMA….”

Mnogima izgleda da je Pavelic bio nasilnik. Tko bi mogao vladati bilo kakvom dražavom dok su su bili opkoljeni sa svih strana. Pavelic nije bio nasilnik. Pavelic kao i Tudman vladali su u vremenima gdje su imali protivnike na svim stranama. Jedino su mogli opstati ljudi koji se nisu dali lomiti od drugih vlada.

Pavelic je znao reci: “Nisam došao vladati nego služiti!” i “Mi nismo u vladi, nego pri vladi!”

U svim spisima Dr. Pavelica, evidentno je da je poštivao Hrvatski Sabor i da je imao namjere dati vladu ljudima na biranje. Pa zašto je nudio Vladu Maceku kad je bio tako veliki diktator? On je sasvim dobro razumio da se sloboda ne brani zabranama!

Ideologija Ustaškog Pokreta sadržana je u Nacelima. Podrijetlo Ustaškog Pokreta bitno je razlicito od fašistickog i nacionalsocialistickog. Jednako mu je tako razlicita društvena sredina u kojoj je djelovao, ali i izvori za oblikovanje stajališta o društvenim i gospodarskim odnosima. U Nacelima piše da su “sva stvarna (materijalna) i duhovna dobra u hrvatskoj državi vlasništvo su naroda.”

U programu Hrvatske Stranke Prava od 1. Ožujka 1919, kojega je Pavelic suautor, stoji , da je hrvatska država “ republikanska, jer je demokratska”, pa se zahtjeva “za hrvatsku državu reprezentativno demokratsko pucko-republikansko uredenje, da vlast u hrvatskoj državi vrši narod po svojim zastupnicima putem Sabora izabranog temeljem opceg, jednakog, tajnog i proporcionalnog prava glasa….”

Ustaška Nacela su samo sažetak Starceviceva nauka, kojega su kasnije pravaši politicari (Frank, Prebeg, Pavelic) i književnici (Kranjcevic, Budak) svojim radom i književnim djelima razradivali i promicali.

Ta Nacela odgovaraju potrebama jedne izrazito poljoprivedne, seljacke sredine, za razliku od fašizma i nacionalsocializma, koji su odraz potreba industrijski razvijenih država.

Za razliku od fašizma i nacionalsocijalizma, Ustaški se pokret nikad nije deklarirao ni kao autoritaran, ni kao totalitaran.

Ustaski Pokret je bio “provjerski” a fašizam i nacizam nisu bili skloni vjeri u svojim državama. Pavelic je cak imao svog osobnog ispovjednika. Dr. Ivan Ev. Šaric, vrhobosanski nadbiskup i vrstan poznavalac vjerskih prilika, s pravom je mogao kazati, “da nikada Katolicka Crkva nije bila toliko zašticena i u svojim nastojanjima za širenje istine toliko zagarantirana, kao za vrijeme Paveliceve vladavine.”

U redovima Ustaškog pokreta bila je vojnicka stega iz potrebe jer je taj pokret bio ilegalan i kad je došao na vladu, ta vojnicka stega bila je stvarna i ako nije bila zadaca tog pokreta.

Budakov clanak, s odobrenjem Pavelica 1934-te godine, pod naslovom “Nekoliko misli o uredenju slobodne i nezavisne hrvatske države,” Budak na romantican nacin zagovara seljacku državu na zadružnim, dakle i demokratskim nacelima.

Hrvatska državna vlast bila je organizirana u skladu s potrebama obrane mlade države, nastale revolucionarnim putem, protiv koje su mnogobrojni protivnici vodili totalni rat želeci je uništiti.

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je izricito odbacivan rasizam. Odbacila ga je i “Hrvatska Enciklopedija. U njoj je godine 1942. vrlo jasno i odredjeno iznešeno stajalište, da su rasne teorije protivne znanosti. ( Nitko nemože reci da nije bilo pojedinaca koji se nisu držali Ustaških Nacela i državne politike u to ratno doba).

I u americkoj deklaraciji o nezavisnosti stoji da covjek posjeduje pravo na otpor nasilju i to je Hrvatska cinila u korist svoje obrane.

Nažalost vecina službenih dokumenata protiv NDH i Pavelica izviru od Srba, preko Engleza. Engleski dokumenti o Bleiburgu su vec trebali biti otvoreni ali Englezi su produžili rok otvorenja tih dokumenta koji “dokazuju Englesku nepravdu.”

Nitko od komunista nije se našao da kaže "pa to nije istina što se piše o Hrvatskoj i Hrvatima " bilo to kad se piše o Jasenovcu ili bilo cemu u mladoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Konacno i same vlasti u Hrvatskoj tvrde da su sve optužbe o Kardinalu Stepincu bile lažne I neutvrdene. Pa kad ce se priznati, da laži i tvrdnje od tih istih koji su proganjali Kardinala Stepinca, da nisu govorili istinu o Pavelicu, o NDH I o hrvatskom narodu? Dan danas se manipulira sa istinom!

Dakle, u hrvatskoj nije bilo hrvatskih komunista nego komunista iz hrvatske!

Drugi i moguce najveci napadi na Pavelica i NDH su da su bili antisemiti. Ustaško vodstvo nije bilo antisemitsko! Poznato je da su slijedeci visoki ustaški dužnosnici bili židovski zetovi: Dr. Ante Pavelic, predsjednik NDH; Slavko Kvaternik, minister hrvatskih oružanih snaga; prof. Ivan Oršanic, zapovjednik ustaške mladeži i šef promidžbe; dr. Milovan Žanic, minister hrvatskog zakonodavstva; Dido Kvaternik, ravnatelj za javni red i sigurnost, sin je židovke. Organizator ustaša na Liparima, Vlado Singer, hrvatski je židov. Zna se i to da ideolog ustaškog pokreta nije bio Otac Domovine, Ante Starcevic, nego hrvatski židov Joshut Frank. Zar bi ovakovo ustaško vodstvo moglo biti protiv židova?

Nažalost bilo je židova koji nisu se konsolidirali sa patnjama i opravdanim težnjama hrvatskog naroda, medju kojima su živjeli i svoj kruh zaradivali. Navodi se da su oko 80% židova u Hrvatskoj za vrijeme prve Jugoslavije bili pristaše cionizma, dakle židovskog nacionalizma. U to doba u Zagrebu je živjelo gotovo jedna petina svih židova na podrucju Hrvatske i imali su svoju posebnu listu za glasanje gdje su dobivali u pocetku 60% glasova a kasnije sve više i više do 88% glasova.

Cionisti su izdavali u Zagrebu svoje novine “Židov” koje su bile njihovo glavno glasilo na podrucju Jugoslavije. Od svoga prvoga broja “Židov” prihvaca jugoslavensko politicko stajalište. U mjesecu Rujnu 1917., kad se još nije ni znalo da ce Jugoslavija biti stvorena, u njemu piše, da taj “list hoce da bude tribina židovskog naroda Jugoslavije…..” Židov je koristio svaku priliku da hvali kralja Petra i clanove njegove dinastije. Kralja Petra je njihova novina nazvala “Oslobodiocem” a Aleksandra “zaštitnikom malih i slabih.” Zidovi koji su zastupali Hrvatsku bili su zvani izdajicama u njihovom listu.

Kad je stvoreno kraljestvo Srba, Hrvata i Slovenaca, Zagreb je bio središte novcarstva u državi. U njegovim bankama nalazilo se je oko 40% ukupnog privatnog kapitala. Dodajuci ovomu i druge hrvatske gradove, to je sacinjavalo njegovu premocnu apsolutnu vecinu. Godine 1931 prouzrocen je slom mnogih hrvatskih novcanih zavoda i prenošenje novcarstva u Beograd kao njegovo središte. Prema procjenama 65% kapitala u Jugoslaviji nalazilo se u židovskim rukama. Ta velika protuhrvatska politika velikog dijela cionisticki raspoloženog židovstva u Jugoslaviji izazvala je nezadovoljstvo u hravtskim narodnim redovima.

Pa i danas, najveci protivnik svega domoljubnog u Hrvatskoj je Slavko Goldstein. Sva službena hrvatska povijest na Internetu ide preko njega a on uzima i zastupa ultralijevu stranu.

Ponovnim uskrsnucem Hrvatske Države mislili smo da ce biti kraj hrvatskih obracunavanja lijeve i desne stranke. Gotovo u cijelosti, desna stranka je poduprla Tudmana, Bobetka, Mesica, Racana i druge bivše komunisticke dužosnike jer su mislili da svi radimo u korist iste i drage hrvatske države. Ruka je bila i ostala pružena lijevoj strani ali nažalost nema odazova sa lijeve strane.

Ta lijeva strana, ako voli Hrvatsku, morati ce se pomiriti sa istinom i prestati Hrvate nazivati antifašistima ,jer Hrvati fašisti nisu, te zajednicki ici u buducnost za bolju srecu Hrvatske i hrvatskoga naroda.